Kao kad bi pedofilu dali da vam čuva djecu, prevarantu da vam sudi, lopova zaposlili u banku, sileđiji dali da rukovodi policijom, ubici dali da vas liječi, piroman da vam vodi vatrogasnu službu, vojnik da vam utjeruje mir, plagijator da vam vrednuje originalnost, robovlasnici da vam upravljaju sindikatima, zatvorenici da vas vode u slobodu. Danas živi plačaju zemljarinu za mrtve koji su tu istu zemlju platili svojom krvlju i životom. Mrtvi postaju sve rentabilniji. TJTS. Tko bre da nam se smiluje kad se više ni sami sebi nismo u stanju smilovati? Fuj.
Kad dugovi dođu na naplatu, a doći će. Kao što je onomad stigla i versajska reparacija, kad se od RVI-a i silovanih žena u penzionerskim godinama bude tražila naknada za otplatu kredita koje je podizala nacionalistička administracija, našega vremena. Kao i onomad poslije prvog svijetskog sranja, biti će to pogled na ruševine, zatvorene fabrike, propale stečaje, razvedene brakove, djecu punu gnjeva, kompleksa, neimaštine, zla i mraka. Biti će to pogled na vojsku spremnu na daleko gore stvari nego što su ih stvorile okolnosti u kojim su se nekoć našli gubitnici prvog a kasnije i drugog svjetskog sranja.
A onda, scenografija bezdana, Bosna i Hercegovina. Život bez dana. Ugušeni historijama, istorijama i povijestima, dugovima, mržnjom i neznanjem, djeca će iz njedara vlastite tame, sloj po sloj, da tvore ono što je stvarano davnih dvadesetih i tridesetih godina u minhenskim pivnicama. Zvučnik u koji nije uključen mikrofon. Zvučnik koji govori sam od sebe, sam za sebe. Zvučnik koji čuje svaka duša, onaj kojem nije potrebno uho. Onaj koji prodire i svakom riječju dira patnju, prezir i nepravdu. Onaj čija svaka poruka odzvanja i kao žar grije duše zamrznute politikantstvom, prevarantstvom, kompleksašenjem, sujetom, zavišću i neznanjem.
Tu negdje, između svake izgovorene riječi i duha kolektiviteta jadnika koji je čuju, postojati će takav napon, takav usjek u substancu, da će propitivanje istinitosti zvučati kao gest neprijateljstva.
Misliš da to ovdje nije moguće?
Misliš da logika što si gori to te više cijene neće dovesti do tog mjesta?
Misliš da se nacizam samo može desiti anamonima?
Vidi komšije, vidi susjede, vidi borbe prsa u prsa preko logora i odmaknutih vizira, na zemlji ničijoj, borba krvava, njenim radnikom kao kurcem za mlaćenje gloginja vođena, vidi kako se oblikuju životne okolnosti, vidi kako se ponavlja naučeno gradivo, svako pedeset godina. Vidi kako konstitutivno postaje dekonstitutivno, vidi kako onaj koji ima, nema.
VIDI NEPRIZNATOG UMJETNIKA
KAKO ISPRVA PO BEČU
A POTOM PO MINHENU
TRAGA
ZA SVOJIM TALENTIMA
Kad mi je bilo 15 nešto me nisu zanimale diskoteke i curice, bježao sam pod naletom noža, pod naletom ljubavi bratskih naroda i narodnosti. Kad mi je bilo 20 strepio sam da me ne otkriju da sam stranac, čutio i radio na crno po šumama, uživao u blagodatima izbjeglištva. Kad mi je bilo 28 bio sam u rodnom gradu smatran pobjeguljom, mišem. Kad mi je bilo 30 bio sam politički izdajnik i sindikalac izopćenik. To su slojevi iskustva moje ličnosti, godovi, perspektive i isturena komandna mjesta. Ja ne mogu biti glasniji. Kad bi svi bili glasni ovoliko koliko sam ja, smiješna bi bila ova glasačka kutija, smješna bi bila sva postratna bosansko-hercegovačka demokratija. Nisam nacionalista, nisam nacista, a vidim, kako me poput vraga, ista bagra koja je nacistima nekoć okolnosti života tvorila, priziva. Fuj! Poslije svega, ostane mi samo da se složim sa rječima jednog od predstavnika NSK, izgovorenih prilikom posjete Sarajevu davne 1995.
To zlo o kojem govori NSK i perfektno poentira u perfektnom trenutku obračajući se perfektno odabranim ljudima je ono čemu život i sve ono što se zove moje, danas gravitira. Svi moji dušmani i svi ahbabi, svi u jedan slivnik. Slivnik zla. Sve je vazda i bila stvar oblikovanja okolnosti života. Kad okrvaviš ruke, siluješ i opljačkaš prvog komšiju do sebe, kad izgubiš obraz, politički i moralni kredibilitet i kad dokažeš da si u stanju vlastiti narod da eksploatišeš, tad postaješ dostojan sjedenja za stolom krvnika. Tad si kralj ili kraljica, tad si svašta nešto, tad postaješ ono što ti vrijeme, savjest i predci ostave u amanet. Ako to nije prokletstvo onda ja ne znam šta jeste. Zato Bosna i Hercegovina kao jedinstvena i kompaktna cjelina ne odgovara nikome. Jedino Bosna i Hercegovina, ima čist obraz. Jedino se Bosna i Hercegovina nije prodala. Nije nikog, do samu sebe napala. Jedino je Bosna i Hercegovina i od nacizma čistija.
Smrt fašizmu staklenog zvona!
[~] 