The crumb (Bosnian)

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

OPIS:

Tekst za radio dramu koji čitate je tekst za radio dramu koja govori o tekstu za radio dramu koji je napisao i na konkurs za najbolji tekst za radio dramu BH radija 1 – prije nego je na mistieriozan način umro – poslao poznati sarajevski bloger Dimitrije K.

Na jednoj strani slušatelji stiču uvid u policijsku istragu nakon smrti autora pobjedničkog teksta konkursa za najbolji tekst za radio dramu BH Radija 1, Dimitrija K. dok sa druge strane, kroz analizu okolnosti unutar kojih se donosi odluka o nagradi za najbolji tekst za radio dramu BH Radija 1 slušaoci ne samo da saznaju elemente analize prema kojima žiri za nagrade za najbolji tekst za radio dramu BH Radija 1 donosi odluku, već konceptualno saznaju i uzrok smrti i način na koji je Dimitrije K aka Velimir K zapravo umro.

U konačnici, inspektorica Emina Mulahadžiseferbegović završava dosije sa konstatacijom da je Dimitrije K. zapravo predvidio svoju smrt i opisao je u radio drami koja, baš kao i istraga koju je ona vodila, ne završava konkretnim zaključcima već otvara prostor za beskonačno tumačenje i propitivanje, kako istrage tako i razloga nagrade za najbolji tekst za radio dramu BH Radija 1, uvlačeći tako i publiku u tu jedinstvenu mediološku pojavu, zvanu radio drama.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

ULOGE:

Hamid – Penzioner, govori kroz opuštenu škljocavicu.
Halima – Penzionerka, u govoru je primjetan starinski sarajevski dijalekt.
Daut Tragić – Sredovječan muškarac dubokog glasa.
Kućepazitelj – Mlad momak, stidljiv, zamuckuje dok govori.
Emina Mulahadžiseferbegović – Mostarka, mlada žena posvećena poslu, ozbiljna.
Konobar – Izražen čaršijski dijalekt.
Gazda kafane – Mamuran, jedva govori.
Dimitrije K – Muški, dubok glas, glumački se poistovjećuje sa likovima.
Prof. dr. Mustafa Orakov – Ozbiljan doktor sa sigurnošću uvjeren u ono što govori.
Direktorica radija – Blago nervozna mlada žena, u glasu joj se čuje nemir star dugi niz godina.
Kompozitor – Mlad muškarac, optimističan karakter, suprotnost direktorici radija.
Urednik – Mlad muškarac koji sve uzima zdravo za gotovo, njemu kao da je sve svejedno.
Policijski službenik – Ozbiljan, sa nevjericom govori o tekstu koji je pronašao u računaru.
Boriša – Mlad muškarac koji se sa sjetom sjeća prijatelja, prilično ironičan kad govori o društvu.
Dino – Mlad muškarac koji idealizirajućim tonom govori o svom umrlom prijatelju.
Lejla – Mlada žena koja o svom umrlom prijatelju govori plačljivim glasom.
Tonac – Mlad muškarac
OFF – Ženski glas

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Kolaž zvukova koji opisuje scenografiju: Kuhinja, zvuk frižidera, česma kaplje na posuđe… U pozadini se čuje radio na kojem se oglašava radio jingle BH Radija 1 koji govori o frekventnom spektru i mreži emitovanja programa BH Radija 1 (Kultni jingle koji slušaocima daje uvid u kompletnu infrastrukturu emitovanja, mrežu, transpondere, polarizacije…)

Kolaž zvukova koji ilustrira radnju: Zvukovi odraslog muškarca koji se guši, ne može do daha da dođe i baca sve oko sebe, pada na pod. U prostoriji se nakon pada čuje samo jingle BH Radija 1 koji traje dok se ne završi.

Neovisna elektro-akustična skluptura zvuka koja zvučno odvaja scene

OFF: SMRAD

Zvučna scenografija stana u kojem je otvoren prozor i čuje se gradska vreva.

Hamid (doziva iz druge sobe): Osjetiš li ti Halima ovaj smrad?

Halima: A evo stalno otvaram prozor, sve mislim da mi se nije šta pokvarilo u frižideru.

Hamid (ustaje iz fotelje): Ama nije ti se ništa pokvarilo, nego da nije šta bilo onom tutumraku do nas?

Halima: Kome?

Hamid: Komšiji onom našem, tutumraku, što se ni ne priupita kad ga vidim. Znam ja poznat’ vonj.

Halima: A šta će mu bit’?

Hamid (njuška uokolo): A šta ja znam, meni se od tamo čuje.

Halima: Da nije, kuku meni.

Hamid: Hajde bona šta odmah, odoh ja pozvoniti pa ako otvori onda bar znamo da je…

Zvuk zvonceta iz vanjske perspektive
Zvuk zvonceta iz unutrašnje perspektive
Muhe u panorami zvuka

Hamid: Nije ovo dobro… neće ovo na dobro… ima li Halima on ikog?

Halima: Nema kol'ko ja znam.

Hamid: (nervozno) Pa šta ćemo?

Halima: (još nervoznije) Pa šta ja znam!

Hamid: (ustaje i odlazi prema vratima gunđajući) Ja vala više neću ovaj smrad da trpim, ni minute…

Halima: (otpuhuje) Zovni bolan onog umjetnika što nam je za ulaz zadužen, nek se on bakće s tim.

Neovisna elektro-akustična skluptura zvuka koja zvučno odvaja scene

OFF: PROVALJIVANJE U STAN

Policija i kućepazitelj provaljuju u stan. Čuje se razvaljivanje vrata, izbijanje iz zidova, štemanje, motorole, žamor sustanara, akustika haustora.

Policajac Daut Tragić: Evo ga, još malo…

Zvuk otvaranja vrata

Policajac Daut Tragić: A u vražju mater…

Žamor susjeda koji su prisutni

Kućepazitelj: uhhh, nemate šta da vidite, ne gledajte, uuuh…

Policajac Daut Tragić: Pustite nas da radimo svoj posao…

Neovisna elektro-akustična skluptura zvuka koja zvučno odvaja scene

OFF: ISPITIVANJE

Zvono vanjska perspektiva

Halima (mikrofon snima iz stana): Ko je?

Emina (mikrofon snima iz stana): Inspektorica Emina Mulahadžiseferbegović iz Federalne uprave policije

Halima (mikrofon snima iz haustora): Ko?

Emina (mikrofon snima iz stana): Policija gospođo, molim vas otvorite, trebala bih da vas pitam u…

Otvaraju se vrata i zvuk postaje jasniji

Emina: …vezi smrtnog slučaja vašeg komšije

Halima: Hajde sine uđi, ja ti slabo čujem, čula sam samo da ste radi komšije što je umro jel’?

Emina: Ja sam inspektorica i trebala bih vam postaviti nekoliko pitanja, vi ste prvi pozvali kućepazitelja i tako prijavili slučaj, zato moram početi od vas.

Hamid: Ma eto primjetili smo da se nešto čuje.

Emina: Šta ste tačno čuli?

Halima: Ama nismo mi ništa čuli, već je smrdilo, nije se moglo disat’.

Emina: Aaaa čuje se aaaaaa.

Halima: Hoću li ja kahvu pristaviti?

Emina: Ma ne morate, ja inače gledam da što manje kahve pijem, odmah manje i pušim i tako…

Halima: Dobro onda barem evo šerbe, moji poslali iz Rogatice, domače od ruže.

Emina: Hvala vam baš ste ljubazni.

Halima: Ma ništa, red je red.

Emina: Nego objasnite vi meni u kakvim ste vi odnosima bili sa vašim komšijom?

Tišina

Hamid (pripaljuje cigaretu): On se vala živ nije čuo, niko njemu nije ni dolazio, ja baš Halimi govorim, baš k'o kakav tutumrak, vazda nešta ozbiljan, ma ni da se upita kad ga sretnemo.

Halima: A takva su vremena došla, svak’ se o svom jadu zabavio, nego ja mislim da je on bio dobar sa vlasnikom kafane preko puta nas, a taj mi se čovjek vala nikad nije sviđao, da sam ja na vašem mjestu ja bih prvo tamo otišla. A baš mi je žao onakvog mladića.

Hamid: Ama kakvog mladića, nikad mu ni jedno žensko nije praga prešlo. Možeš misliti kakav je čovjek bio, ni ha ni hu ni be kad ga vidiš?

Neovisna elektro-akustična skluptura zvuka koja zvučno odvaja scene

OFF: KAFANA „IZ IKSA U KECA“

Zvukovi interijera prosječne kladioničarske kafane, frižider, aparat za kafu, aparat za led, uključen TV i prenos utakmice.

Konobar (polušapatom): Šefe?

Konobar (malo glasnije od polušapata): Šefe?

Gazda kafane: Reci meštre moj, čujem ja tebe.

Konobar: Murija te traži.

Gazda kafane (mamuran i iznenađen): Koja murija ba, da nije poreska ba?

Konobar: Prava murija šefe, ona ženska što sjedi kod fikusa, ona je inspektorica.

Gazda kafane: Pa šta ću joj ja?

Konobar: Kaže da hoće da razgovara s tobom u vezi Mite.

Gazda kafane: Koga?

Konobar: Mitu su nedavno našli mrtvog u stanu, nisam ti im'o kad ni ispričati.

Gazda kafane: Mito naš!? A ajaahheeaaaa, pa hajde odoh šta ću, da vidim šta hoće.

Konobar: Hoću li vam donijeti nešto da pijete?

Gazda kafane: Donesi meni lozu i pitaj nju.

Neovisna elektro-akustična skluptura zvuka koja zvučno odvaja scene

OFF: IZVJEŠTAJ O ISTRAZI

Govori u akustici stana Dimitrija K. i snima se na diktafon, fotografiše.

Emina (hoda po kuhinji): Temperatura prostorije 33 stepena. Mogućnosti za ulaz i izlaz izvršioca krivičnog djela postoje, ipak ništa ne sugerira da je u prostoriji boravila bilo koja druga osoba, što potvrđuje i na kant otvoren prozor u svim prostorijama u stanu kao i brava koja je bila provaljena intervencijom službenika Ministarstva unutarnjih poslova pri čemu je ključ bio u bravi sa unutrašnje strane. U prostoriji u kojoj je nađeno tijelo nema tragova borbe, tijelo je ležalo na podu s tim da je oboren stol i stolica i tanjur sa musli pahuljicama. Pronađeni su i otisci prstiju i analiza je pokazala da svi pripadaju žrtvi. Lice mjesta je označeno, fotografirano i arhivirani su svi predmeti koji će poslužiti daljoj istrazi. Budući da se radi o mladoj osobi, naloženo je i da se urade sve obdukcijske pretrage kako bi se utvrdio uzrok smrti. U stanu nije pronađena droga niti bilo kakve supstance koje bi ukazivale na prekomjerno konzumiranje iste…

Neovisna elektro-akustična skluptura zvuka koja zvučno odvaja scene

OFF: OBDUCTIO SEU AUTOPSIO

Prof. dr. Mustafa Orakov (govori u diktafon u akustici mrtvačnice):

Ime i prezime: Dimitrije K.

Zanimanje: Dramaturg.

Mjesto stanovanja: Uvale borova 35, Općina Stari grad, Sarajevo

Doba života: 40 godina starosti

Bračno stanje: Razveden

Vrijeme smrti: Prema kalkulaciji Glajsterovom jednačinom, ca. 79 sati prije obdukcije.

Uzrok smrti: – Stupor et coma (ali koma nepoznatog porekla)

Neposredni uzrok: Mors, causa ignota.

Osnovni uzrok: Začepljenje dušnika i bronha (Obturatio tracheo-bronchiorum). Insufficientio cardiorespiratoria, poremećaj disanja ili potpuni prekid disanja usljed nedostatka kiseonika. Zaključak je izveden metodom isključenja svih drugih uzroka smrti. Muški leš, dug 176 cm, životne dobi oko 40 godina. Pravilnog i srednje razvijenog kostura. Osrednje uhranjenosti mišića. Mrtvačka ukočenost postoji svuda. Mrtvačke mrlje razvijene i izražene u zadnjim i bočnim dijelovima tijela, većinom slivene, manjinom pojedinačne, ljubičaste…

Neovisna elektro-akustična skluptura zvuka koja zvučno odvaja scene

OFF: POSLJEDNJI UNOS NA PERSONALNOM RAČUNARU DIMITRIJA K.

Zvuk mobilnog telefona inspektorice Emine, melodija pjesme od Indeksa – Bacila je sve niz rijeku.

Policijski službenik (snimak telefonskog razgovora): Halo, informatički centar MUP-a, mogu li govoriti sa inspektoricom Eminom Mulahadžiseferbegović ?

Emina: Da, ja sam, izvolite.

Policijski službenik (snimak telefonskog razgovora): Tražili ste da u računaru izvjesnog Dimitrija K. pronađem dokument koji je posljednji otvaran, evo sam pronašao dokument. Radi se o nečemu poprilično interesantnom. Ovo, koliko ja razumijem, je nekakav scenario, nekakav dio prijave za konkurs za najbolji dramski tekst za radio dramu BH radija 1. I koliko ja vidim, ovdje je detaljno opisana smrt vašeg Dimitrija K. Zapravo radi se o kritici komisije na tekst koji je izvjesni karakter iz drame, koji je autor – a zove se kao Velimir K. – prijavio na konkurs za tekst za radio dramu BH radija 1 i kao taj Velimir je pobjedio ali je umro tako što se ugušio i sad u čitavoj radio drami niko ne zna kako je on znao da će se ugušiti.

Emina: Kako je ko znao da će se ugušiti? Ne razumijem sad ništa o čemu pričate.

Policijski službenik (snimak telefonskog razgovora): Mislim da bi bilo dobro da pogledate ovaj tekst. Ja ne mogu da vjerujem da je ovaj vaš Dimitrije K. znao da će se ugušiti i da je napisao pobjednički tekst konkursa BH Radija 1, prije nego što se ugušio. Nije moguće ovo. Kako je znao to da mi nećemo znati kako je on znao, ovo sad što se dešava? Ne znam kako da vam objasnim.

Emina: Pošaljite mi to na e-mail, kolega.

Policijski službenik (snimak telefonskog razgovora): Pogledajte, evo ja vam to šaljem u pdf-u pa vi pročitajte.

Zvukovna intervencija na glasu – efekt za unutarnji monolog

Emina (okreće stranice teksta i razmišlja): Ehh Mito, šta li se tebi po glavi motalo, šta li ti to pokušavaš da mi kažeš?

Apstraktna kompozicija šumova kao podloga.

Dimitrije K (čita tekst, glumački citira, unosi se u karaktere): Razgovor se odvija u studijskim prostorijama i zbog interne transparentnosti donošenja odluke razgovor se snima.

Direktorica radija: Snimamo li? Ovaj konkurs već jednom mora dobiti kriterije po kojima mi donosimo odluke, na kraju krajeva i ova struka bi trebalo da ima nekakve kriterije. Ne znam, nisam pametna, dosta mi je poziva, rođaka, sms-ova…

Kompozitor: Koleginice, i ja sam ogorčen, samo zato što neko misli da može napisati pojam eksperimentalno, to ne znači da u onom što smo dobili od materijala ima ičeg eksperimentalnog, barem u kompozitorskom smislu. Mi smo u smislu produkcije zvuka i kriterija kvalitete u potpunosti zaostali za zemljama u kojima i dan danas postoji radio kultura.

Urednik: Da, kultura slušanja.

Urednik: Mi donosimo odluku o najboljem tekstu za radio dramu bez da oni koji se prijavljuju imaju ispred sebe ikakav kriterij, ikakvu temu, okvir išta…

Direktorica:… imamo li kolega mi pri izboru ikakav kriterij, to je najveći problem. Mi smo ti koji svake godine stoje pred istom zamkom koju smo sami sebi postavili.

Komopozitor: Beskriterijski pristup nam omogućava barem sigurnost da uvijek možemo da se vadimo na ono što izlazi iz okvira beskriterioznosti.

Direktorica: Pa svake godine, koga god ovaj žiri da izabere, ja prolazim kroz špalir uvreda na profesionalnoj bazi.

Kompozitor: Ono što ja tražim i što bi trebalo jasno naglasiti u konkursu je da autori ne ostavljaju meni na slobodu zvukove, akustičnu kompoziciju zvukova, muziku, mikrofonske uglove i tako dalje. Ja to već petu godinu govorim. Mi ostavimo autorima slobodu i oni ostave nama slobodu i super nam je vala ova sloboda, veze nemamo šta radimo.

Urednik: Pored tolike slobode mi smo stalno u čevrntiji koja nas nigdje ne vodi.

Direktorica: Kome mi da se žalimo? Mi, umjesto da produciramo deset aktuelnih radio drama godišnje, mislim na radove koji su suvremeni, koje su pisali, uredili, snimali i producirali suvremenici, nove generacije, mladi koji govore o njihovim problemima kao svugdje u svijetu…

Urednik: …da to su radio drame koje pokreću stvari u akademskim krugovima, studentskim krugovima, drame koje tvore kontekste koji tvore nove drame i tako stvaraju nove formate, radio feljtone i tako dalje…

Direktorica: …da kolega, drame koje ljudi slušaju jer iz njih izvire informacija o vremenu u kojem se živi… Mi smo radio, mi slikamo u glavama, mi smo slikari i naše platno je eter, vidite li u šta se svijet pretvorio, niko više nikog ne sluša.

Kompozitor: … hahaha, pogledajte samo naš teatar, pogledajte Gogolja što razvaljuje u 2015-toj godini, (cinično) Ma čovjek je znao, hahaha. Ništa se nije promijenilo. Živimo u identičnim apsurdima kao i u vrijeme, ček, ček da ustanem kad pominjem njegovo ime, u vrijeme Branislava Nušića. Možemo li se mi odmaknuti od „Ćorkana i Švabice“? Od Andrića i kanonade odjeka i varijacija na temu „mi the stoka“? Dešava li se u životima studenata išta? Imamo li mi uopće studentata? Imamo li radnika?

Urednik: Mi smo direktno odgovorni za svijest, informiranost i dobrim dijelom emocionalnu inteligenciju onih koji nas slušaju, onih koji nas razumiju i zato moramo da insistiramo na kvaliteti, na estetici, na smislu i etici, trebaju nam kriteriji, žanrovi, nove generacije javnih očiju i ušiju, trebaće nam eter očišćen od… ne znam ni nazvati ovu prljavštinu kojom je eter nad Bosnom i Hercegovinom uneređen.

Kompozitor: Tačno tako zaprljane su misli, emocije koje nas pokreću, isto tako dragi, moj kolega, zaprljani su nam i odnosi, zaprljan nam je i život i sve ono što znamo. Gdje je tu ekologija?

Direktorica: Mi moramo smisliti način da se nametnemo kao avangarda, pri tome valja biti u stanju nositi breme avangardnosti, trpiti i strelice i žaoke i ako treba avangardno kao Hamlet odgovoriti.
Neovisna elektro-akustična skluptura zvuka koja zvučno odvaja scene

OFF: RADIO ISTRAGA

Studijska akustika, zatvaraju se vrata i dok žene sjedaju za studijski stol…

Direktorica radija: Ja sam gospođo inspektorice, kako rekoste ono prezime Hadži…?

Emina: Mulahadžiseferbegović Emina, slobodno me zovite Emina.

Direktorica radija: Ja sam na čelu ovog radija evo ima dvadeset godina i nikad ali nikad, mi, od kako raspisujemo konkurs za najbolji tekst za radio dramu BH Radija 1, nismo dobili tekst takvog tipa. Ja kad sam čula da je autor kojeg smo mi izabrali zapravo umro, ja sam se prosto ukočila, evo sam se sva naježila…

Emina: … i to izgleda od smrti koju je sam sebi, prorekao.

Direktorica radija: Šta? Pa nije se valjda ugušio od mrvice?! Stvarno nisam više pametna, ja ne znam šta da mislim. Znate šta, mi svake godine, radi naše arhive snimamo te sjednice kad donosimo odluku, ove godine je transkript sastanka uredništva u izvjesnom smislu došao prije nego se sastanak desio. To je tekst koji govori o istrazi i analizi teksta o smrti autora koji je tom prijavom prorekao svoju smrt. Ja pokušavam da vam objasnim da je ovdje problem vrijeme. Taj tekst koji je poslao Dimitrije K. je zapravo razgovor mene i mojih kolega u vezi sa problematikom ovog našeg konkursa i mi smo se odlučili za njegovu prijavu jer mislimo da javnost treba da sazna probleme konkursa i probleme produkcije radija.

Emina: Da, ja sam pročitala taj tekst.

Direktorica radija: Ovo što ćete čuti, je naše viđenje prijave Dimitrija K. baš ja govorim kako pretpostavljam da je taj njegov lik, Velimir K umro tako što se ugušio od mrve pahuljica, ama mi se još zezali, kako se to nikad nigdje nije desilo i baš ja govorim kako se zato njegov tekst zove “Mrva”. Pa mislim, ovo se izgleda samo meni može desiti. Još čovjek umre… aaaaaa, onako kako je napisao… e svašta.

Emina: Ja što više istražujem ovaj slučaj meni se čini kao da sve više izlazi iz okvira logike, ja skoro ništa ne mogu da dokažem.

Direktorica radija (drekne se): Dajte nam ovdje na studijske monitore pustite onaj isječak što sam ja donijela! Evo inpektorice, ja moram na kratko da vas ostavim, vi poslušajte ovo i ako ima išta da mogu učiniti, vi slobodno zovite

Emina: Hvala vam, baš ste ljubazni.

Snimak reproduciran preko studijskih monitora, čuju se fragmenti razgovora, pa prekidi, pa nastavlja nekoliko riječi, pa prekid i onda ide…

Tonac (Muški glas kroz interfon): Ide snimak.

Reprodukcija ovog snimka treba da se razlikuje od glasa direktorice kojim je ona govorila prethodno. Treba obratiti pažnju na akustiku studija i akustiku reprodukcije akustike zvuka u studiju

Direktorica: …dobro, kolege moje, ja sam evo provela nekoliko sedmica čitajući tekstove koji su nam poslani i donijela svoju odluku, ja sam za… glasam za tekst (pretura po pa pirima) pod nazivom „Mrva“ koji je predat pod šifrom „Sretan rođendan“.

Tišina (pauza)

Urednik: Khm, ima nečeg u tom tekstu, interesantan mi je način kako autor teksta vidi nas i naš konkurs.

Direktorica: Pa nekako mi odudara od ostalih.

Urednik: Samoća je oduvijek bila temelj stvaralačkog poniranja u suštinu.

Direktorica: Da, samo ovaj tekst samoću tretira na način da je svodi na misteriju prema kojoj – barem sam ja tako shvatila, a vjerovatno će i svako ko bude slušao – svi tragaju, svi se pitaju do samog kraja kako je zapravo umro Velimir K. Ja sam se totalno poistovjetila sa inspektoricom Aminom S.

Kompozitor: Po prvi put mi se čini kao da ova naša nesretna komisija za izbor najboljeg teksta za radio dramu BH radija 1 ide ka jedinstvenom rješenju.

Urednik: Vi koleginice zaista vjerujete da je Velimir K. umro tako što se ugušio mrvicom pahuljica, i to nakon što je poslao kritiku našeg konkursa u formatu radio drame?

Direktorica: Da, to je ono što ja mislim da se desilo, to nigdje – osim u naslovu – nije naznačeno, ali sve indicije ukazuju na to.

Urednik: Hahhahaa, pa to nije moguće, mislim to se vala nigdje nije desilo. Pa obdukcija je pokazala da u dušiku nije pronađeno ništa. Mislite da je mrva odradila svoj posao i jednostavno nestala?

Kompozitor: Pa meni je baš to privlačno, baš mi ta mrva nosi smrtonosnu poruku samoće, poruku koja možda još nije odaslata. Koliko je zapravo jedna mrvica smrtonosna?!

Direktorica: I to u vremenu globalnih tenzija, hahahhaa

Kompozitor: Hahaha, da interesantno je i to kako su raspoređene i zvučno naznačene različite tematske realnosti koje su zapravo jedna u drugoj virulentne, kao da se radi o nekom kompozitorskom meta-konceptu…

Neovisna elektro-akustična skluptura zvuka koja zvučno odvaja scene

OFF: ISTRAGA

Zvuk tipkanja po tastaturi prati tekst, brzina tipkanja odaje nesigurnost i promišljanje

Policijski službenik Daut Tragić (zvaničan glas u akustici kancelarije): Policijska uprava Stari grad je dana 29-tog februara u 16:45 sati zaprimila prijavu od strane Halime Šaštumanović rođene 05.05.1945. u Rogatici, koja se žalila da se iz stana Dimitrija K. širi nepodnošljiv smrad i da susjedi već dva dana misle da je u njegovom stanu došlo do smrtnog slučaja. Službeno lice MUP-a je izvršio nasilan upad u stan i zatekao tijelo muškarca Dimitrija.K. rođenog u Mariboru 1977. Nedugo nakon poziva, nadležna tužiteljica Almedina Babaresić je izašla na uviđaj a slučaj je preuzela inspektorica Emina Mulahadžiseferbegović …

Neovisna elektro-akustična skluptura zvuka koja zvučno odvaja scene

OFF: KRUG

Apstraktn kompozicija šumova kao podloga.
Zvukovna intervencija na glasu – efekt za unutarnji monolog.

Emina (unutarnji monolog): Susjedi nisu čuli ništa čudno ipak…

Hamid: Ama kakvog mladića, nikad mu ni jedno žensko nije praga prešlo… možeš misliti kakav je čovjek bio… ni ha ni hu ni be kad ga vidiš (…) (pripaljulje cigaretu) baš k'o kakav tutumrak, vazda nešta ozbiljan, ma ni da se upita kad ga sretnemo.

Emina (Unutarnji monolog): Prijatelji vala i nisu bili od neke pomoći, ehh moj Mito, kome li si se zamjerio…

Snimak sa diktafona.

Lejla: Kao i svaki emotivac danas, bio je neshvaćen, to definitivno, rigidni smo mi, ali nije on bio takav da bi se sad zbog toga ubio.

Dino: Bio je raja, međutim nekako povučen.

Boriša: Nije on sa nama izlazio ali se znalo da je takav pa mu niko nije ništa ni zamjerio.

Dino: Znam samo da je po planinama u zadnje vrijeme išao.

Boriša: Ma navukao je on sebi neprijatelja garant svojim pisanjem na blogu, ali znaš šta? On nikad nije lajao na političare, on je ba lajao na raju, njega je raja nervirala, sjećam se da je jednom htio napisati program za stranku u kojem bi kao… joj ne mogu sad ni da se sjetim ali nešto u fazonu…

Lejla: Misliš ono sa nacionalistima je l’?

Boriša: Ma ja ba… kao ta neka njegova stranka će – pod uslovom da joj damo vlast – da nas ostavi bez radnog mjesta, nade, članova familije, djece, para, političkog uticaja, pripadaćemo nekakvom narodu koji niko živ ne poštuje, nešto stranka će zakuhati sa najbližim, rasturiti obitelji, mrziti će nas prvi komšija, opteretiti će nam djecu glupošću i mržnjom, isprazniti penzione fondove, srušiti fabrike, posijati mine, pustiti bijesne pse na vas, popljačkati sve stečeno, rastjerati sve redom po svijetu, ma jaranice sve ovo što su uradili nacionalisti ovdje samo je on to okrenuo u kontru kao u fazonu, kao kakav narod glasa za takve partije. Mi smo se valjali od šege kad je on to prepričavao, ali (rezignirano) nakaradan je ovo svijet, vidi ba ko danas vlada, ne znam, nisam pametan, možda mu je neko nešto zamjerio.

Emina (Unutarnji monolog): Šta je bola’ tebe napalo u zatvorenom stanu?

Snimak sa diktafona.

Emina: U prostoriji u kojoj je nađeno tijelo nema tragova borbe, tijelo je ležalo na podu s tim da je oboren stol i stolica. U stanu nije pronađena droga niti bilo kakve supstance koje bi ukazivale na prekomjerno konzumiranje droge…

Emina (Unutarnji monolog): Ne mogu da vjerujem da si svoju smrt predvidio…

Direktorica (u interpretacij Dimitrija K.): …Da, to je ono što ja mislim da se desilo, to nigdje – osim u naslovu – nije naznačeno, ali inspektorica je provela kompletnu istragu, sve po pravilu, i sve vodi do tog jutra, doručka i Velimira K koji leži na podu kraj stola sa položajem tijela koji sugerira gušenje.

Emina (Unutarnji monolog): Zbunio si i doktore, Mito, Mito, niko ne zna šta ti se desilo…

Snimak doktorovog diktafona

Nalaz toksikološkog pretraživanja unutrašnjih organa: Negativan.
Hemijskog pregleda krvi na alkohol: Negativan.
Nalaz patohistološke analize: Negativan.
Vještačenje tjelesnih povreda: Ne postoji povreda osim evidentne agonalne mehaničke povrede zadesnog porijekla koja je prouzrokovana padom – vulnus lacerum.
Jezik srednje velik, nabubrio, mekši. Krajnici veličine lješnjaka, jasne građe, malokrvni. U ždrijelu i jednjaku nema stranog sadržaja, sluznice glatke, sjajne, malokrvne, blijedosivkaste. U grkljanu i dušniku nema stranog sadržaja, u glavnim dušnicima nešto sivkastog sluzavog sadržaja, njihove sluznice glatke, sjajne, malokrvne, blijedosive. Limfne žlijezde ispod račve dušnika veličine zrna graška, škriljaste, malokrvne. Štitnjača nešto veća, jasne građe, staklastog sjaja, malokrvna…

Rekonstrukcija i ponovni opis detalja kobnog jutra, pri čemu naraciju treba podložiti zvukovima scene gušenja sa počeka drame.

Emina (Unutarnji monolog): Ušao si u kuhinju, pojačao si radio, otvorio si frižider, izvadio si mlijeko i pahuljice, nasuo sve u tanjur, sjeo si da doručkuješ i tad te nešto napalo, ustaješ od stola i obaraš stolicu, valjaš se po podu, krenuo si po vodu. Svojim tijelom si oborio posuđe, jer ubica nije imao kuda da izađe. Nakon tebe je još jedino radio simulirao život u ovom malom stanu u ulici Uvale borova na broju 35. Ne znam, nisam više pametna. Pobjedio si, ako ti to nešto znači.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s