Producirano: MetaRADIO
Autor: Haris Sahacic
Vrijeme realizacije: Maj 2011
Jezik: Bosanski
******
“… kao da je prvo nastao čovjek,
pa se poslije toga razvio njegov razum,
da bi se nakon svega toga, oblikovao kosmos…”
Radio esej koji otvara pitanje univerzalnih odgovornosti gledajući kroz prizmu autorove socijalne percepcije aktualnog stanja odnosa između muškaraca i žena u Bosni i Hercegovini. Ideja je direktno vezana za projekt “Grad ravnopravnosti“.
“… sieht so aus als am Anfang entstand der Mensch,
danach entwickelte sich sein Verstand
damit am Ende
Kosmos gestaltet würde…”
Radio Essay das öffnet die Frage von universalen Verantwortungen durch die Prisma von Autors sozialen Perzeption der aktuellen Stand der Beziehung zwischen Männer und Frauen in Bosnien und Herzegowina. Die Idee ist direkt verbunden mit dem Projekt “Stadt der Gleichheit”.
“… seams like, at the beginning there was a human,
than, its sanity has developed,
and after all that
universe has been designed…”
Radio essay that opens question of the universal responsibilities trough the prism of the authors social perception of the actual stand between men and women in Bosnia and Herzegovina. The idea is directly linked to the project “City of equality”.
~~~~~~~~~~~~~~~
Jedan od fundamentalnih principa univerzalizma, koji na prostorima Balkana nikada nije ni doživio svoju praktičnu primjenu je i princip ravnopravnosti. Ovaj princip je sa aspekta univerzalista i matematički dokaziv, to je
pravno gledano, princip koji je direktno vezan za socijalnu jednakopravnost,
geometrijski gledano, simetriju,
fizički gledano, ravnotežu,
matematički gledano, multiplikaciju,
arhitektonski gledano, redudantnu konstrukciju,
muzikološki gledano, ritmiku,
filozofski gledano, beskonačnost,
kosmografski gledano, međusobni odnos tijela u svemiru,
informatički gledano, nulu i jedinicu…
Individualizam je zbog neprimjenjenosti univerzalističke prakse popunio svaku poru kože organizma zvanog naše društvo. Nasuprot individualizmu – kojim se liberalni umovi koriste kao polaznom tačkom za zahtijevanje slobode kao i egocentričke identifikacije sa samom slobodom – univerzalizam podrazumjeva spoznaju odgovornosti individue u odnosu na zakone prirode ili kosmosa.
Princip jednakopravnosti je princip koji pravno ulazi u sferu odnosa ljudi. U sferu prava svakog i svake na preuzimanje univerzalističkih odgovornosti. Nažalost, društvo se izgubilo u individualističkoj potrazi za vlastitom slobodom a preduslov za takvu jednu agitaciju je totalna ignorancija zakona kosmosa. Finalni rezultat je kombinacija ignorantskog i arogantskog definisanja egocentričnog poimanja „vanjštine“. Nešto kao subjektivitet bez odgovornosti ili odgovornost za objektivnost.
Kao da je prvo nastao čovjek
pa se potom razvio njegov razum
da bi se nakon svega toga
oblikovao kosmos.
Individualistički pristup slobodi kao pravu bez uzimanja u obzir univerzalnih odgovornosti vodi u kaos, koji se generira prema pravilima teorije leptirovog efekta.
Projekat Grad ravnopravnosti je fokusiran na odnos između muškarca i žene. Ne kao političkih kategorija već kao dijelova zakona kosmosa. Nažalost, ovaj odnos je usljed individualističkog i egocentričkog sagledavanja okoline primitivnog čovjeka, kroz vrijeme pojačavao čovjekove nagone za dominacijom, a korijen čovjekovog nagona za dominacijom – koji je izgleda evolucijom nažalost postao prirodan – je u reciprocitetnoj vezi sa potrebom čovjeka za sigurnošću.
Napredniji primitivni čovjek je shvatio da sigurnost ne proizilazi iz isključivanja drugog i drugačijeg, već iz dominacije nad istim. Napredniji primitivni čovjek je spoznao eksploataciju, kao model za popunjavanje potrebe za sigurnošću, tako da je sigurnost, industrijalizacijom počela da proizilazi iz eksploatacije drugog i drugačijeg.
Smjene vladavina primitivnog čovjeka nad drugim primitivnim čovjekom su se istorijski gledano očitovale ratovima i revolucijama koje su na površinu iznosile najjače neljude, nas i naše pretke.
Ovaj projekat je jedan odgovoran iskorak čovjeka prema drugom i drugačijem, ali prije nego se taj iskorak desi, neophodna je spoznaja „beskonačnog okvira“, okvira koji posjeduje zakonitosti koje prije svega treba biti u stanju spoznati. Ovdje se radi o spoznaji prirodnih zakonitosti kao i o spoznaji svega onoga što je čovjeku ostalo kao recidiv ignorantskog i arogantskog egocentričnog, intelektualno i moralno neodgovornog individualističkog jagmljenja za vlastitošću i slobodom koja po definiciji egocentričnog individualizma mora da oduzima od drugog i drugačijeg da bi postojala.
Zbog toga je bitno da svaki građanin i građanka spozna, ne projekat Grad ravnopravnosti, već prirodu kosmosa. Na osnovu te prirode da spozna sebe i da napravi iskorak prema prirodi drugog i drugačijeg a ne da čeka da ga priroda kao takvog uništi. Jer priroda je diktatura.
Projekat Grad ravnopravnosti bi trebao da privuče pažnju svih, da zadrži pažnju, da informacijama formatira misli i u podsvijest ugradi smisao za odgovornost prema drugom i drugačijem.
To drugo i drugačije nije samo nacionalna identifikacija koja može biti poturena kao politička aspiracija ili dogma koju treba da rješava EU. To drugo i drugačije nisu izmišljotine zahtjeva individualizma za slobodom ili javni stereotipi egocentrizma koji su tu, među nama, da bi se za i protiv njih borilo, da bi se drugog i drugačijeg stigmatiziralo, ponižavalo, eksploatiralo, mučilo, mrzilo, politički korektno kategoriziralo, istorijski arhiviralo i katalogiziralo.
U tom smislu, promjena se neće desiti prebrojavanjem strana koje su diskriminirane,
stigmatizirane, ponižene i omržene, promjena se neće desiti uspostavljanjem zakona na osnovu egocentričnog poimanja kosmosa. Promjena se neće desiti izvinjavanjem poniženih i dezavuiranih jedni drugima. Neće se desiti ni reinkarnaciom mrtvih ideala, ni izgradnjom institucija za borbu protiv recidiva individualističkog egocentrizma,
ni zakonom o zakonu,
ni sporazumom o sporazumu,
ni ljubavlju,
ni marketingom,
ni humorom,
ni novcem,
ni ogradom,
ni teritorijom,
ni policijom,
ni politikom,
ni muzikom,
ni farmacijom,
ni sportom,
ni morfologijom,
ni leksikom,
ni semantikom,
ni sintetikom,
ni kozmetikom,
ni etikom,
ni estetikom
već utopijom i spoznajom.
[~] 