Pressure of the silence (Bosnian)

Vrijeme realizacije: 2003
Jezik: Bosanski
Producirano: metaRADIO

​​Časovnik svakodnevnice, okolnosti koje vode do “velikog praska”, nitko nema obzira, nitko ne pokazuje razumjevanje, nitko ne kontrolira svoje emocije, nitko ne čuje.

Uhrwerk der Alltag, Umstände die führen zum „Big Bang“, keiner nimmt Rücksicht, keine zeigt Verständnis, keiner kontrolliert Emotionen, keiner Hört.

Clockwork of the day life, circumstances that lead to “big bang”, no one cares, no one understands, no one controls emotions, no one hears.

~~~~~~~~~~~~~~

Glas u Off-u:

Uloge

Amela

Žena karijeristkinja, provincijalka, posao dobila preko kreveta, atraktivna mlada djevojka u dobi 31 godine. Stanuje na drugom spratu.

Sead

Nezaposlen momak urbanih životnih svjetonazora, starosna dob, 33 godine, alkoholičar i meraklija. Stanuje na drugom spratu.

Marija

Majka djevojčice Jelene, zaposlena u Ministarstvu, starosna dob – 35 godina, atraktivna, pred razvodom, nervozna. Stanuje na prvom spratu.

Jelena

Marijina kćerka, djevojčica u starosnoj dobi 9 godina, mršava i blijeda u licu, mrzi što mora da svira klavir. Međutim tema koju svira na klaviru je za uho kritičara klasične muzike genijalna. Nažalost to niko u komšiluku neprepoznaje. Stanuje na prvom spratu.

Azra

Ozbiljna intelektualka, udata, starosna dob – 39 godina, uvijek dotjerana, radi u stranoj organizaciji, govori dva strana jezika stanuje na prizemlju, nema djecu.

Slobodan

Azrin muž, dobričina, 46 godina starosti, bivši radnik Energoinvesta na čekanju, na sve što kaže Azra, on klima glavom.

Taksista

Rmpalija, dubokog glasa, jedva stane u novi golf 5, ulašten do savršenstva. Starosna dob, 38 godina a čini se kao da je 43.

Košpicar

Mlad momak, Sarajlija, spreman na sve u životu, polupoštenjačina, crn, mršav, govori tipičnim sarajevskim dijalektom.

Službenik Opštine

Uglađen mladić, odjelo, tašna, zaposlen, neoženjen, savjestan građanin, pomalo uštogljen. Starosna dob, 30 godina.

Amelin šef

Maconja, starosna dob 34, proćelav, mršav, nekad je imao plavu kosu, blijed, ulickan, odjelo i kravata.

Radnici službe za održavanje puteva (7 mladića starosne dobi 26 – 35 godina)

Građani u autobusu (Stariji ljudi, žene i poneki mladić).

Vozač autobusa 1 (gužva u autobusu)

Djete sa majkom

Vozač autobusa 2 (svađa košpicar i službenik)

Majstor

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

U pozadini naratora svira “Oda radosti odsvirana u molu (takt kompoziciji daje kucanje starog sata)

Akustičan prikaz demonstracija, granatiranja, uplakane djece, atomske bombe, pad Berlinskog zida, Lenjin, Staljin, Hitler, Martin Luter King, KKK… (između svake akustične sekvence čuju se različiti satovi).

Narator:

Vrijeme. Pokretački mehanizam koji svojim karakterom upozorava na prolaznost čovjeka i na činjenicu da je čovjek upravo zbog te prolaznosti kao spoj vrijedniji od svega materijalnog pa i duhovnog, iznova opominje, da nestaje. Vrijeme jeste i u ovisnosti je o čovjeku kao što je čovjek u ovisnosti o bitisanju. Između godina, mjeseci, sedmica, dana, sati, minuta, sekundi, desetinki, stotinki, hiljadinki…

Zvuk satnog mehanizma na katedrali snimljen sa unutrašnje strane. Zumiranje centralne tačke osovine sata. Akustičan prikaz tame. Akustičan prikaz svjetlosti a nakon toga vanjska perspektiva sata (mikrofon kao da je prošao kroz mehanizam i izašao iz sata).

Sarajevo snimljeno iz daljine, sa Trebevića (Ezani u daljini)

Snimak Vilsonovog šetalista iz perspektive vrane (Mikrofon u krošnji).

Akustična panorama gradske ulice, jutarnji sati.

Auditivan prikaz ulaznih vrata u zgradu, zumiranje ključaonice starih vrata iz austrougarskog perioda, okretanje ključnog mehanizma, mikrofon kao da prolazi kroz otvor za ključ. U pozadini se čuje gradska vreva i saobraćaj u trenutku ulaska u haustor, nastaje tišina.

Penjanje uz stepenice do prvih vrata, iz stana se čuje samo prigušen glas Amele koja se dere.

Mikrofon ponovo “prolazi” kroz ključaonicu.

Mikrofon iz perspektive djeteta snima Amelu i Seada. Sead sjedi za trpezarijskim stolom i gleda u jednu tačku ne primječujući Amelu koja se dere.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Feminizam

Amela: pa dobro progovori jednu jedinu riječ, misliš da je meni lako, tebe bolan boli k_ac, sjediš ovdje po čitav dan, ne radiš ništa. Zašto li sam se za tebe udala, kretenu jedan nesposobni? Jesi li se javio Kemi za onaj posao?

Radio spiker govori: Slušate Studentski eFM radio, tačno je 07:00 h

Sead: (podignut glas sa dozom ironije) Jel’ to ja tebi ličim na portira?

Amela: Nije portir nego recepcionar.

Sead: eto nije više komunizam nego demokratija.

Amela: Ti si dijete, ti si infantilni moron, parazit, kako te bolan nije stid…?

Sead: (bjesan) Čega ba da me bude stid?

Amela: (dere se sa patvorenim sažaljenjem) žena te bolan izdržava, jade onaj jadni, tebe Bog ni za šta dao nije.

Sead: Eto nek je tebe dao da zanosiš guzovima ha ugledaš onog kretena Mladena. Misliš ba da ja ne znam!?

Amela: (sa grčem na licu i širom otvorenih očiju) Šta?

Sead: (mašući rukama, rezignirano i sa podsmjehom) Pa to da u onoj firmi ni jedna od vas propalih manekenki nije primljena na posao a da nije bila na kanalu, (dere se i hoda po kuhinji) pa cijela čaršija priča, (ponovo rezignirano) žena mu na liječenju na psihijatriji a on salijeće sve što se kreće na dvije noge i ima sise. Pa jebena firma ti liči na modnu agenciju.

Amela: Meni je odavno dosta i tebe i čaršije. (Zakopčava košulju i kreće se prema vratima, otvara novčanik iz njega vadi 20 maraka)

Amela: Ovo ti je za hljeba i da možeš da se naločeš i znaš šta jest jebala sam se s njim i jebem se svaki dan i šta mi možeš parazitu parazitski…” (izlazi iz stana zalupivši vrata)

(mikrofon je u haustoru i postavljen je na uzdignutom mjestu, čuje se akustika haustora. Amela energičnim koracima ali spretno u štiklama silazi niz haustorske stepenice, mikrofon prati njene korake pojačavajući udar štikle od haustorske stepenice).

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Arhitektura prisluskivanja

Na izlaznim vratima iz haustora, majstor i komšija Slobodan pokušavaju da ubace veliki ormar kroz mala vrata i blokiraju izlaz, Amela kako prilazi tako se dere istim tonom kao i na Seada.

Amela: Dajte ba kud sad u ova doba da unosite ta sranja, pa dobro vidite li da ne ide… hajde ba više ili ga unesite ili ga iznesite, zakasniću na pos’o!

Azra koja stoji u dvorištu, odgovara kao iz topa.

Azra: (Prodornim glasom punim bijesa) Šta se ti dereš dronfuljo, nisam ti ja Sead da samnom tako govoriš, nisam ja s tobom ovce čuvala papanko ona…

(obraća se Slobodanu)

Azra: (glasan imperativ) Probaj ga Slobo okrenut’ na kant.

Amela:  Šta se ti javljaš kurvo ona stara ofucana!?

Azra:  Kome to ti kurvo, pi_da li ti materina bezobrazna.

Mikrofon snima Slobodanov napor dok zajedno sa majstorom pokušava da drži ormar rastavljajući tako Azru i Amelu da se ne potuku.

Amela:  Pa pomakni ormar već jednom!

Pokušava da rukom zakači Azru

Azra: Pomakni ga Slobo da joj se matere na_ebem!

Amela: (Mašući rukom preko ormara) Šta ćeš ti kravo debela.

Konačno, majstor i Slobodan ubacuju ormar u haustor a Amela se unosi u lice Azri (mikrofonu) i govori:

Amela: Slušaj me dobro droljetino ona, to kako ja pričam sa svojim čovjekom je moja stvar horkuljo ona primitivna, to se tebe lično ne tiče. Jel’ jasno?

Azra: (u afektu) E tiče me se i te kako, ja da sam ti čovjek beli bi modra hodala.

Amela: (cinično) Uh, što sam se prepala.

Azra: (odmaknuvši se od Amele zamahnuje rukama i dere se) Pa dobro ženska glavo jel’ ti znaš da se kroz ove zidove čuje kad se neko nakašlje!

Amela: (dere se ali sa podmjehom) Pa kad već znaš da se čuje, šta se onda dereš svaku noć ko da te živu deru!

Ameli i Azri u tom trenutku prilaze majstor i Slobodan i rastavljaju ih. Amela se obraća susjedima koji su na prozoru i gledaju šta se događa

Amela: A šta vi koje pi_ke materine gledate ko da igra mečka?

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Porez na izgubljenu vrijednost

U tom trenutku mikrofon bilježi Amelua a iza njenih leđa u zvučnoj panorami prolazi autobus, koji se zaustavlja na stanici preko puta haustorskih vrata.

Mikrofon ulazi u autobus snima žamor putnika koji dobacuju deru se i gledaju šta se događa.

Mikrofon se zaustavlja na sredini autobusa gdje sjede košpicar i općinski službenik. U tom trenutku autobus je poluprazan.

Mikrofon snima cckanje vozaća koji gleda šta se događa.

Košpicar:  Što ja? koji sam ti ja ku_ac skrivio, nisam ništa ukr’o, nikom ništa nisam oteo, znaš li ti kol’ko je meni 100 maraka, ja tol’ko košpica bolan ne prodam za mjesec dana, kakav ba porez, na šta, pa više zaradi ona fukara što prosi. Što njih neoporezujete mater vam vašu nacionalističku. Valj'o sam vam dok je trebalo da ginem na liniji, sad mi svaki zalogaj brojite, pizda vam materina!

Službenik: Pusti me više čovječe, izađi napolje, ne mogu više da te gledam!

Košpicar: Misliš da ja tebe mogu da gledam? Izađi ti!

Mikrofon snima ljude po autobusu!

Slučajni građanin: Dobro ba!

Košpicar: Šta se ti koji ku_ac miješaš.

Vozač: Izbacit’ ću vas obojicu.

Košpicar: (dere se) vozi ba i šuti!

Između košpicara i vozača sjedi žena sa djetetom koje počinje da plače. Vozač dolazi i izbacuje prvo košpicara pa onda i službenika a njih dvojica ostaju na stanici i započinju tuču.

Vozač: Hajmo marš napolje i ti i ti.

Košpicar: Pusti me papak jedan.

Službenik: Platio sam kartu, pusti me.

Mikrofon ih snima postavljena na zadnji branik. Oni se iz panorame zvuka gube u tranutku kad autobus pokreče motor.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Gradsko (sa)obraćanje

Autobus se zaustavlja na drugoj stanici, na stanici stoji Marija, mikrofon snima autobus sa ulice. U panorami zvuka se čuje svađa u kojoj učestvuju debeli taksista i radnici za održavanje javnog saobraćaja, na trenutak se čuje i Amela koja se dere na taksistu i odlazi a taksista prilazi grupi radnika za održavanje javnog saobračaja i dere se unoseći se u lice jednom od majstora. Ovo je scena koja se snima sa dva mikrofona. Mikrofon jedan snima sa stanice a mikrofon dva snima autobus iz perspektive grupe radnika.

Mikrofon se vraća na prizor autobusa na stanici. Na stanici među ostalim stoji Marija puši cigaretu, baca cigaretu, pokušava da uđe u autobus na prednja vrata. Marija pokušava da uđe u autobus, međutim prije nje su ušli svi koji su čekali a ljudi koji su trebali da izađu na izlaz su željeli da izađu na ulaz tj. na prednja vrata, zbog toga je veliki broj onih koji su ušli na toj stanici morao da se gura nazad kako bi nekoliko ljudi moglo izaći. Jedan od onih koji su se morali vratiti nazad je stao na Marijinu nogu i ona se tad raspucala. Svađa se odvija i autobus nemože da krene jer su svi stali na ulaznim vratima i vrata nemogu da se zatvore.

Vozač: (drekne se prodorno) Dajte ljudi pomaknite se malo.

Mladić: (još glasnije) Pa đe ćeš ti hajvanu!

Gužva poprima razmjere agonije. Mladić slučajno staje na nogu Mariji.

Marija: (dere se) Hajd u vražju mater, vidiš da nemožeš ući, ama đe se vraćaš sad nazad!

Mladić: (dere se) Ama nemam kud!

Stariji čovjek: Ima nas da izađemo!

Marija: Šta ćeš na ovim vratima papak jedan.

Zatvaraju se autobuska vrata i Marija ostaje sama na stanici

Mikrofon je postavljen na mjesto retrovizora i snima panoramu zvuka, drugi mikrofon je postavljn pored Marije i snima nju. Marija pripaljuje cigaretu.

U trenutku kada se pripaljuje cigareta mjenja se i scena tako da je tu cigaretu zapravo upalila Azra.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Umjetnost

Zvuk vekera sa stola. Iz stana iznad se čuje klavir. Mikrofon se podiže i sve više bilježi akustiku prostorije pri čemu se pojačava zvuk klavira, mikrofon kao da prolazi kroz plafon i ulazi u drugi stan gdje Jelena sjedi za klavirom. Mikrofon je postavljen iznad klavira i snima iz gornje perspektive.

Muziku koju proizvodi djevojčica svirajuci klavir prekida melodija zvona.

Na zidu pored ulaznih vrata visi zidni sat koji otkucava devet puta

Marija otvara vrata a sa druge strane stoji Azra koja stanuje u stanu ispod.

Mikrofon snima Azrin korak. Ona energično ulazi u stan i ide prema Jeleni. Mikrofon je prati postavljen u perspektivu dijeteta.

Azra: (staje tik uz Jelenu i dere se) dobro jel’ dosta, dvije godine ja tebe slušam, hočeš li ti naučiti svirati taj jebeni klavir?

Djevojčica počinje da jeca

Marija: Šta tebe boli neka stvar frigidna žgubo!?

Jelena: histerično plače

Azra prilazi klaviru (Mikrofon je postavljen na rub klavira)

Azra: Pa jel’ tebi ovo normalno (udara rukama po tipkama i stvara užasnu buku) Možda ti možeš ovo da slušaš ali ja ne moram. Je_o te, ovo zvuči ko željezara.

Mariju hvata huja. Mikrofon je postavljen na uzvišeno mjesto i snima Mariju i Azru.

Marija: To je moje djete!

Azra: Boli me pi_ka što ti je to djete!

Mikrofon snima korake djevojčice koja istrčava van iz stana.

Refleksno Marija kreće za djevojčicom i okreće se Azri

Marija: Idi u sto pi_ki materina droljo frigidna.

Azra: Vidi ko mi kaže, da si neki ku_ac valjala ne bi bila sama.

Marija: Marš!

Mikrofon snima kako Marija istrčava iz stana zalupivši vrata. Azra ostaje sama u njihovom stanu pored klavira.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Amortizeri

Mikrofon snima unutrašnjost taksija

Radio spiker govori: Slušate Studentski eFM radio na 95,2 MHz sada je 10:00 h a mi slušamo… (glas se gubi)

Amela: (dere se histerično i iritirajućim glasom) Hajde bolan zakasnit’ ću šta se vučeš ko baba niz Gacko, daj brže to malo. Šta sad čekaš, hajde prođi ovoga desno, prestroj se u lijevu traku, hajd’ sad…

Čuje se zvon ploče postavljene na sred ceste.

Taksista koči i zaustavlja auto na centimetar do službe koja obavlja radove na putu. Mikrofon snima ovaj detalj i to iz vanjske perspektive.

Amela: (dere se) Šta je sad koji ku_ac? Šta kočiš je_o te, znaš li kol'ko je sati!

Taksista: (Dere se i gleda Amelu sablasno) Zaveži!

Amela: (prodoran iritirajući glas) Misliš da te se bojim, slušaj ili ćeš voziti ili idi u vražju mater.

Taksista izlazi iz auta u kojem ostaje Amela da se dere, on gledajući u svog Golfa 5, prilazi radnicima za održavanja javnog saobračaja koji u tom trenutku doručkuju na haubi službenog vozila. Taksista prilazi jednom od radnika, unosi mu se.

Mikrofon je odaljen i parnorama zvuka obuhvata taksistu, golfa i radnike. Mikrofon se primiče i snima samo radnike i taksistu. Mikrofon se unosi u lice taksisti i jednom radniku.

Taksista: (dere se u afektu) Jel’ vam nije dosta što za osiguranje plačam pola plate, je li ba, u oči me gledaj glavonja, tebi govorim. Đe znak, pa nisam ja vidovit da znam da vi kopate, iskopali dabogda rod i porod svoj, pi_da vam materina. Cjeli jebeni grad ste iskopali, šta sad hoćete, ja treba samo za amortizere da radim.

Jedan od radnika: (puko mu film i dere se) Šta ti to nama govoriš?

Mikrofon snima Amelu kako lupa vratima govoreći

Amela: (dere se preko ulice) Idi u pi_du materinu debelo govno, ne plačam ja tebe da bi sjedila u tvom autu.

Mikrofon se vraća na taksistu. Amela odlazi preko ceste a taksista ne obračajući pažnju na ono što ona govori urla na radnike.

Taksista: Hoš sad da ti tu salamu u nos zguram, hoš da ti glavu zavrnem, hoš usta da ti razvalim ha? Jesi li ti to mangup ha? Povaljaču vas sve k'o zečiće ba?

Jedan od radnika: Mrš odavde hajd nemoj da te zgazimo.

Priključuju se ostali radnici koji taksisti svako na svoj način psuju. Neko majku, neko oca neko oboje.

U panorami zvuka se čuje autobus koji prolazi i zaustavlja se na stanici.

Taj detalj snima drugi mikrofon.

Čuju se ljudi koji komentiraju prizor iz unutrašnjosti trolejbusa.

Mikrofon snima autobus kako odlazi.

Mikrofon prati službenika koji izlazi iz autobusa i prolazi pored Marije u trenutku kad ona pripaljuje cigaretu i ovaj momenat pripaljivanja se čuje.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Deložacija

Službenik ulazi u haustor i odlazi pred vrata Slobodana kojem je donio nalog za deložaciju iz stana.

Zvono

Slobodan: (otvara vrata ljut, uzima kovertu) Šta je ovo sad?

Otvara nervozno kovertu

U panorami zvuka čuje se zidni sat koji odzvanja 11 puta.

Slobodan: Kakva ba deložacija, pa pizda vam materina opštinski štakori, govna, lezihljebovići, ja sam ovaj stan tri puta zaradio izgradio i odplatio radeći u Energoinvestu, sad ste mi vi našli dostavljati nekakve deložacije. Idi i ti i kompletna opština u vražju mater, nedam ja ni centimetra ovog stana. 30 godina ja ustajem u 6 sati i radim k'o konj da bi me nakon 30 godina probudio fičfirić da mi kaže da kupim prnje. Marš stoko. Šta će te mi vi, ha? Mislite da je Slobo pi_da, da će se ušutiti, podvit’ rep, e ku_ac. Marš stoko bezobrazna!

Službenik: Ma marš ti!

Slobodan: Hoš sad da ti glavu odvrnem glisto ona opštinska!

Službenik: Idite svi u pi_du materinu, ne radim ja ovo jer mi je merak. Nisam ja kriv što država u ku_cu. Da ti ja nisam donio Rješenje donio bi ti ga neko drugi, glavonja debelguzi. Nisam ti ja kriv.

Istovremeno ide i monolog koji govori Slobodan:

Slobodan: Pi_da vam materina korumpirana, pokrali ste radnike, pokrali ste omladinu, pa vam nije dosta, sad hoćete od nas što smo na čekanju, nit imam para, nit imam posla, sad hoćete da mi i stan otmete, marš da te moje oči negledaju i reci onim šu_cima koji su te poslali samo preko Slobe mrtvog.

Službenik se okreće i odlazi prema haustorskim vratima, mikrofon ga prati

Službenik se na izlaznim vratima sudara sa Marijom.

Marija: Idi u pi_ku materinu, gledaj gdje hodaš!

Službenik: Mrš!

Mikrofon odlazi za Marijom koja ulazi u stan.

Mikrofon joj prati korak dok ona prolazi pored klavira.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Pepelom protivu moljaca

Sead stoji na svom balkonu, puši i otresa pepeo na Marijino oprano rublje.

Mikrofon je postavljen na Marijin Balkon i uz cigaretu. U pozadini se čuje klavir.

Marija: Šta ti radiš kretenu kretenski!?

Sead: Šta tebe briga!?

Marija: Pa sav mi se veš ocrnio od tvog pepela.

Sead: (cinično) crn je on i bez mog pepela bona.

Marija: Znaš šta, puna sam ja tebe i tvog sranja.

Sead: Ma mrš više,

Marija: Mrš i ti i ona tvoja drolja!

Sead: Mogla si ti meni popušit’, da se malo smiriš.

Marija: Goni se u pi_ku materinu manijače bezobrazni

Sead: Nemoj mi mater vrijeđat da ti nebi došao dolje.

Marija: Ma ti da nešto smiješ, začepio bi onoj svojoj gubicu.

U tom trenutku Sead hladno sa cigaretom u ustima sasipa punu kantu smeća na Marijin veš.

Sead: šipu mi ga loma iza doma!

Marija: (dere se u afektu) Popuši ti meni pi_ku

Sead: Kako, jel’ na slamku?

Marija: E sad ćeš beli znat’

Marija odlazi do telefona, mikrofon prati korake, okreće broj

Mikrofon zumira njene prste kako tipkaju broj, čuje se zvuk spajanja i… mikrofon je već na Amelinom radnom mjestu. Prikazuje Amelu koja je spustila slušalicu.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Rad, kurvanje i ostali sedativi

U ambijentu ureda šef diktira Ameli tekst:

Mladen: … u implementaciji evaluacijske analize koristili smo se sistematičkom obradom statističkih podataka…

Mladen: (dere se i hoda oko Amelinog stola) Ti Amela ne znaš ni tekst otipkati onako kako ti se kaže. Neznaš ni obilježiti tekst, ni stranice ti nisu upisane, što to pritišćeš, kakav ti je ovo znak. Ti baš veze nemaš sa ovim poslom, ti isto ko da si sa Marsa pala, baš ko’ da ja francuski pričam, isto ko da nikad u svom životu nisi vidjela kompjuter. Vala da budem iskren nemam pojma zašto sam te zaposlio ovdje i u krevetu si isto fosna

Amela svo vrijeme monologa pokušava da pokrene računar koji je blokirao radnje usljed velikog broja naredbi.

Amela: Jel’ dosta žutokljunac. Šta me gledaš!? Ti si jebena pi_ka od čovjeka. Ne. Znaš šta si ti? Ti si nesposobni babin sin, nezahvalni iskompleksirani, ignorantni i arogantni majmun, il’ još bolje ti si veliko ništa, samoživi egocentrični, pokvareni šarlatan nesposoban da otkuca sam sebi tekst.

Mladen: (dere se u istom tonu) Pa koji ćeš mi onda kurac ti, za šta te plačam?

Amela ustaje a mikrofon joj prati korake

Amela: Meni je dosta, znaš šta dabogda ti se u životu jednom digo kurac na ženu a ne mog'o je jebat pederčino ona ćelava.

Amela uzima tašnu i sako i odlazi zalupivši vrata. Mladen odlazi do bara i uzima flašu konjaka, uzima čašu, stavlja led, sipa konjak.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Sastanak kućnog savjeta

To je konjak koji je Amela sebi natočila dok je sjedila u kući očekujući Seada. Ona sjeda za trpezarijski sto, gleda u sat koji otkucava 18 puta a na vrata ulazi Sead. Mikrofon snima Seada iz perspektive djeteta. On ulazi teturajući pijano i ne zatvara vrata.

Sead: (pjeva iza glasa) “… a na grani ko da nešto bruji…”

Nakon što primjeti da Amela sjedi i pije on zastaje ljuljajući se pijano i govori:

Sead: (dere se) Vi ste žene sve kurve… ali znam ja to… a ti si… naj veća drolja nad svim droljama, ti se je_eš đabe… jedino drolju možeš baciti kad god ti je čejf. Nemoraš joj ni napojnicu davat’.

Amela: Marš stoko pijana i zatvaraj ta vrata!

Sead: Marš ti stoko kurvanjska!

Amela: Samo da znaš konju kretenski, dala sam otkaz i sad nemamo od čega živjeti. Jel’ ti čuješ šta ja tebi govorim. Dala sam otkaz!

U tom trenutku u stanu nestaje struje

Sead: (dere se ironično) Fantastično!

Amela: (dere se) Đe sad svijeća?

Sead se u tom trenutku sruši i razbije nešto.

Amela: Jebem ti život!

Uz pomoć upaljaća Amela izlazi na haustor da vidi šta se događa

Mikrofon je postavljen na uzvišeno mjesto u haustoru.

Jelena plače

Marija: Dobro šta sad pi_diš u vražiju mater

Marija izlazi sa baterijom na haustor da vidi šta se događa. Na dnu haustora stoji taksista i dere se

Taksista:  Gospođo znam da ovdje živiš, ne vozam ja narod đabe po Sarajevu, izađi da te vidim. Ja vas vozam a vi mene u vražju mater šaljete. Izlazi droljo!

U tom trenutku Azra izlazi iz stana na hodnik

Azra: (dere se) Je_em ti Elektroprivredu, šta je sad riknulo, je_em ti instalacije.

Upaljač kojim osvjetljava je u tom trenutku opekne.

Azra: A u vražju mater i upaljač.

Azrin muž Slobodan izlazi vani sa svijećom.

Azra: Šta ti ovdje radiš manijače jedan?

Taksista: (dere se) bojim se da vas ništa nisam pitao, (obraća se Ameli) droljo izlazi napolje znam da si tu.

Svi stanari silaze do sklopke

Amela: Kako te nije stid da me uznemiravaš za radi je_enih pet maraka?

Iza Amele silazi pijani Sead i smije se psihotično.

Na kraju izlazi Marija koja kad ugleda Seada nasrne na njega, ispada joj baterija, ona se svaljuje na Slobodana koji pada i u trenutku u cjelom stubištu nestane svjetla u potpunosti u tom trenutku svi stanari se svađaju sa svima to jest sa mrakom. Njihovi glasovi se stapaju u jedan eho i odjekuju.

Mikrofon iz mraka prolazi kroz ključaonicu na haustorskim vratima, akustično prikazuje ulicu, prikazuje nočnu zvučnu panoramu Vilsonovog šetalista, potom grada a za to vrijeme eho se pojačava uz zvuk svađe miliona glasova koji lagano prelazi u kompoziciju L. Amstrong – What a wonderful world, koja ostaje kao podloga za odjavnu špicu.