Since „right on silence“ was never a part of any architectural consideration, “acoustical picture” of Sarajevo has no phonographic history record and it represents untouched milestone in matter, understanding of unique Sarajevo architecture of sounds that are generated by pure ignorance of its own architects. Analyzing social, architectural, economical and aesthetic dimensions of the „right on view“ enables architectural „reading“ of Sarajevo what so ever, but air is vibrating, every single stone and every window is constantly reflecting frequencies and every sound angle or point of view is phonographic testimony and unique electro-acoustical sound composition.
Budući da „pravo na tišinu“ nikada nije bilo dijelom bilo kakvog arhitektonskog razmatranja, akustična slika Sarajeva ne raspolaže sa fonografskom historijom te samim tim kao tema predstavlja netaknut kamen temeljac za razumjevanje jedinstvene sarajevske arhitekture zvukova generiranih čistom ignorancijom njegovih arhitekata. Analiziranjem socijalne, arhitektonske, ekonomske ili estetske dimenzije „prava na vidik“ omogućeno je arhitektonsko „čitanje“ Sarajeva, ipak, vazduh treperi, svaki kamen, svaki prozor konstantno reflektiraju frekvencije i svaki ugao zvuka ili gledište je fonografsko svjedočanstvo i jedinstvena elektro-akustična kompozicija zvu
[~] 