Requiem for the tears of bohemians (Bosnian)

Skrivena tajna koju žele svi da znaju, vizija je koja kao jezero koje se ogleda u nebeskom svodu, govori odgovor koji će nas sve dovesti na početak. Natjerati nas sve na misli o tome da li mi istinski želimo da doživimo sebe u vlastitoj mašti i vidimo realnost, direktno u ogledalu budućnosti. Koliko dugo čovjek mora da pada u beskraj besmisla da bi saznao koliko je bespomoćan, sam? Na kraju ostaje samo strah.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Imaginacija

Nešto kao praznik.
U ljudima.

Sakrivena mana
nepostojećeg savršenstva.

Smrt mi
ne dozvoljava…

Od danas
do sutra, tek toliko da stvaram,
tek toliko, da i poslije nje
ostanem živ.

Zar da umrem sam,
ili da živim
sa snom
o nekoj…
koja nikad neće biti
ono što si ti
imaginacija?

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Odraz

Odmahni rukom
kad te budu
pitali za strah
u kojem nema utjehe,

za molitvu
u kojoj nisi usamljena,

za onoga
iz koga sve postade.

Jednom ćeš nositi svoju dušu,
tešku pretešku,
prema svome snu.

A onda,
kad čuješ
teške riječi,
u spletu pokradenih osjećanja,
shvatiti ćeš
da ova patnja
koju u sebi nosim
nekom znači sreću,
da patnja je ono
što mi uze hrabrost
da stanem ispred tebe
da patnja je ono što mi
u usta stavi laž.

Kad me jednom ne bude,
kad ne bude tebe,
ostati će sat
beskrajnog neba,
sat
koji našim dušama
kazuje put
prema novom snu,
prema novom susretu,
prema novom umirenju.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Odbrojeni dani

Sad kad me znate svi,
sad sam najjači.

Vidim sve,
što vi mislite.

Proklet i zahvalan
onom ko mi dade vid
a za uzvrat
ne htjede ni ružnu riječ.

Koračam sam i razuzdan,
kao kap oceana,
olujom izdignuta
sve do visina
oblaka i sunca,

ostajem.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Sjenka

Za kim tragaš, pravdo i istino?
Kao grešnik što svoje biće izgubi
a tuđe šta stiže, pokrade.

Sjenka je tu
samo dok ima svijetla,
ona te prati
kao sram.

Ona te ostavlja
taman kad te tama
uzme sebi.

Da li voliš ovaj mrak
ili svoju sjenku,
kriviš za prokletstvo?

Ako oprostiš,
možda preživiš.

Ako pređem nevidljivu granicu,
možda shvatiš,
da si predaleko otišla i ničija postala.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Neznanac

Govoriš nam da znaš,
pljuješ po nama mrtvima.

Ubijaš nas.

Lažima pališ vatru u nama.

Ništa od ovog što vidiš nije,
nikada neće ni biti.

Kad se zatvori krug,
bol će da te potsjeća.

Oni su samo tu,
dok te trebaju.

Na kraju ostaješ sam
kao ružan san, kao tmuran dan,
kao sjena,
kao kamen zbog kojeg će se ipak,
neko morati sagnuti.

Pljuni na nebesa,
pljunut ćeš na sebe.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Osuda

Jedan osmjeh i
znati ću da si kriva.

Bez dvojine
bez sredine,
tamo gdje su vječne vrijednosti ostale,
nedostaje mi gnijezdo.

Svaki kamen ove kaldrme
i svaki šadrvan zna za jednu ljubav,
zar tebi svoju ja …
ili nekoj drugoj
koja ne zna
za veliki plan.

Usamljen
kao neki ostatak
istrošenih ideala.

Borim se sa prazninom,
tragam za ostacima vjere u sebe
i u neke druge ja.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Pokoljenje umrlih

Ponekad u noći,
odjek nepoznatog,
vraća one stare strahove,
davno ostavljene
ispred zgrčenog lica prijatelja.

Pokret tvoga tijela,
vlažnog poput
poslije oluje
posrnulog cvijeta,
probija sve zidove
koje laž i strah
oko mene napraviše.

Zlo je davno trijumfovalo
nad dobrotom,
postiglo smisao
neprepoznavanja.

Čekamo preokret.

Ubija me vjera u iluziju
i sve mi se čini
da mrzim što moram
a moram da bi umro,
živjeti do kraja.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ponekad u pet

Lakonski podsmjeh
na licu onog,
ko očajnički
traži
dobrotu
u samome sebi…

Zlo
koje naslijedih
kao sudbinu,
dotiče samo
polovinu moje duše?

Kakvim čovjekom želiš
da me učiniš
sad kad sam poražen?
Istrošen, ostavljen, tvoj.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Tajna

Ja sam samo odsjaj,
vaše skrivene
i mračne savjesti.

Od svijeta sakriven
kao tajna onih
što svoju bol skriše
u naručje zla.

Ponekad čujem
odjek tvojih koraka
na poleđenoj kaldrmi Mostara.

Koračam uz sjaj i nemir umrlih,
uz krik i bijedu onih
koji za svijetlost
najsjajnijeg sazviježđa
bijahu uskraćeni.

Prepun gorčine
i nedodirljivosti.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Milost

Doveden sam u besmisao,
ostavljen da čekam,
sputan u namjeri
i željan…

Prevaren i prodat,
ostavljen, čekam.

Istina izlazi na svijetlo
ali odlazi
u sebi znane glave.

Oni kojima je potrebna
odavno žive u tami.

Tragovi koje
iza sebe ostavljaš,
otkrivaju tvoje
prave misli.

Krajnost dobra,
krajnost zla,
i tvoja nemoć
odvode te u ponor.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Prije svitanja

Praznina, reže svaki dah pun ljubavi.

Visoko je tvoje mjesto,
a ponekad izgleda
da te nešto kao vir
vuče dnu.

Odlaziš kao da znaš.

Moje slabosti su nečije vrline.

Povlačim se pred nepravdom.

Živim u strahu od nepostoječeg.

Ti ponudi mi detalj
tvoje ljubavi
da od njega
stvorim san.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Dani bez razloga

Novi ponor je ispred mene
opet stojim sam,
na pola koraka,
kao politički “moralna” gesta.

Bolom zatvorenih očiju,
pogledaj našu sudbinu.

Opijum za narod,
opijum za vlast.

Oni koji bdiju
nad tvojim i mojim mislima
sanjaju o našoj nesreći.
a ti im vjeruješ.

Ovaj put nema kraj
publika je opijena,
neprijatelj poražen.

Podižu se zastave
iza njih tuđi ideali.
Podižu se ruke,
na njima pokradeno zlato.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Tuđin

Kaži mi ko je vlasnik laži,

ko su sjenke
iza zavjese,
jer hladno je
i ne znam te.

Stojim sam na stubu srama,
a da me nema
vi nikada
ne biste sjali
ovako kao sad.

U meni teku dvije rijeke,
izvan sebe
vidim tamu
i dva velika mosta,

možda samo umišljam da vidim,
možda samo gledam
svoju samoću.

 

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

San

Mogu da te učinim jedinom,
mogu da te oslobodim svega,
bojiš li se malih stvari
i velikih grešaka?

Svi
misle na tebe
jer bez tebe
sebe ne vide .

Ti na usnama
nosiš zapovijed
u duši vatru.

Naše sjenke igraju igru,
naše duše znaju istinu.

Ja sam tu
da priznam,
da me nose misli,
ljubavi i pobjede
neke tuđe slobode
i savjesti skrivene.

Stvoren sam iz ničeg i odlazim
kao pogled u daljinu u neki purpuran ponor.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Nebo iznad Sarajeva

Izdigni se iznad svih i pogledaj,
dotakni lice onog koga
ne prepoznaješ.

Ne mogu da te dijelim
a ne smijem da te volim.

Vrijeme je tečnost
koja kao sklad jedinstvenog
ruši sve što nije priroda,
zato vjeruj.

Odjek miliona satova
i zvuk tišine, poruka sa minareta
i ljubav.

Miris behara i razuzdanost proljeća
boje potisnute ljepote i beskraj ludila.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ona

Ulice su ovdje surove,
koliko li dugo
usamljeni stranci
izdrže?

Bez nade
i nekog ko ih zna.

Moji pogledi
kao da su prazni.

Skrivam se od poštenih
da bih bolje vidio ljude bez ideja.

Govoriš mi da me znaš,
a bačena si u svoj svijet
pun tajni, predrasuda i očaja.

Samoća te usporava
a blizina guši.

Zašto mlada čekaš smrt,
zar ne znaš
da smrt ustvari
čeka tebe.

Jednom ćemo sresti jedno drugo.

Tada možda budem širok kao more
i ugušen kao revolucija
bez pogleda u očima
i bez velikih istina.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ključ slobode

Volim da mislim o tebi, o nama,
možda to…
možda ja…

Ne mogu da te uporedim,
a ni da te ostavim,
kao skrivena gesta
kojom želim da ti objasnim.

Da tvoju ljubav osvajam,
onako kako najbolje znam,
da svoju krivnju ispravljam
i pravu sreću za te čuvam.

Zatočena u mojoj podsvijesti,
u tom beskraju
ti tragaš za ključem slobode.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Generacija zaboravljenih

Mi smo samo teret nemira
koji nosimo u sebi
i ti i ja.

Kao vremenska sablja.

Želimo,
možemo,
pod našim je nogama.

Mislim u dimenzijama.

Otvoren i slobodan.

Sav ovaj bljesak
nije slave sjaj, već samo privid
i zašto bježati od pobjede
kad niko nije poražen i nema osvete.

Mi smo samo teret nemira
koji nosimo u sebi
i ti i ja.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Rastanak s tobom

Zašto sve što želim
mora biti prekinuto?

Slutim da te nemam,
nisam li te nekoć volio,
znam
i ti si mene voljela.

Koliko moga je ostalo u tebi,
a koliko mene sada traga
za onim
što ne mogu da ti dam.

Ovaj san
da te vječno tražim u slutnjama
koje razaraju moju dušu,
ostavlja dovoljno prostora
za slušanje posljednjih otkucaja srca.

Nekad sam te gledao srcem.

Danas stojim s druge strane,
kao vojnik pred bitkom
u kojoj zna da…

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Trag u prašini

Mrziš me, a ne znaš,
lažeš me, jer moraš,
iskra istine
te stalno vraća
na početak
a tako bi rado
nestala u snu.

Ti si ona,
zar sad,
ti si ta.

Sad kad nestajem
kao svijet
sad ideš i tražiš nekog,
ko ne zna ko si ti.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Prostor

Moja molitva,
velika kao ti
usamljena bogomoljka,
ponosna i hrabra, zarobljena.

Ponizno i prkosno,
ustaješ gola i snena,
obasjana jutrom.

Tvoja i njena igra,
opasna i divlja
kao muzika.

Pokret vaših tijela,
pogled ravno u oči,
osjećaš da voliš,
osjećaš da se ne bojiš.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Opomena

Vjerujem ti
jer nevjerom
sebi bol nanosim.

Pravda kao crno bijela iluzija
ne otvara našim bojama
za postojanje prostora.

Učimo djecu
da se mrze
mrzimo sebe
da bi preživjeli, sjećanje na ljubav.

Strah je samo tamo
gdje je njima potreban,
za novac,
za vlast.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Lice svjetlosti

Smještena u bogatstvo,
prodata kao ideal.

Čekaš poziv,
misliš o sreći.

Sama, napuštena, neshvaćena.

Razvučeni prostor samoće
i teatralan pad
uvijek iznova uskraćenih mogućnosti,
kao počast bez slave,
more bez odsjaja neba.

Provejava uspomena
da nekad davno
bila si obična.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

U tvom zagrljaju

Želim beskraj ljepote,
miris zemlje
i put slobodne misli.

Logikom,
postankom,
opstankom.

Uhvatim li u oku
onu koja voli
ugledati ću granicu,
jer pogled kroz pukotinu
probija zid.

Logikom,
postankom,
opstankom.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Izlaz

Tragaš za ostacima,
čovjeka u sebi.

Lažeš da bi spoznao istinu.

Ehh, prijatelju.

Prate me da me ne bi
susreli.

Sa strahom očekuj
sve što je tebi novo i drugačije.

Laž na usnama,
istina u kolijevci.

To nešto što te plaši
a nije ni san ni java
to je znak
da će doći dan,
za tebe tkan.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Sumrak

Svjetlost koju ostavih,
sile tmine neugasiše.

Kao usamljeni stranac
sa prazninom u pogledu,
kao sloboda ili kao kazna.

Između nas i njih,
između njih i nekih drugih.

Svaki dan i svaku noć
stoji bolno sjećanje
na pobjede i poraze.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Splet

Kako živjeti
u ovom svijetu
grotesknom.

Život kao farsa
u boji purpurnoj,
kukavičluk na sve strane.

Prožima me ludilo
koje iz sebe
ne mogu da izvadim
i nekom drugom presadim.

Kao da svi čuju,
ono što mislim
i kao da zlo hoće da znam
da nisam sam.

Mržnja te nijemo
može naučiti da voliš.

Mržnja je samo tvoja
ti njen si rob,
iz tebe uzima sve
i na kraju ostaješ sam,
da sanjaš,
da se ponovo rađaš
da ponovo mreš.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Tmina u nama

Pokušaj da vidiš,
da shvatiš.

Osluškuj univerzum
kako diše,
«veliki sat»
pomjera
«naše» vrijeme.

Probaš li da ga zaustaviš
shvatit ćeš, ti si samo dio
bez kojeg se ništa ne miče.

Osjeti sama strastveni svod.

Gledaj njegovu dubinu,
njegovu širinu,
njegovu svijetlost
i njegovu tminu.

Ispuni sebe i priđi mi,
vrati mi sjećanje
vrati mi sebe.

Želim da te …
a pored očiju
postajem slijep.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Pred sudom klevetnika

Ako varaš, varaj koga voliš.

Ako voliš onda varaj sebe,
tek ćeš tada naći ćeš sredinu.

U onom čega nemaš, tražiš sreću
a u sreći želiš naći sebe.

Krivi su ti nevini,
nevini ti nisu istina,
istina ti nije pravda.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Sazviježđe slobode

Tren,
otkucaj,
želja,
nada.

U ovoj vatri života,
ostavit će trag postojanja
jedne spokojne duše.

Nesiguran u samoga sebe
čekam kraj.

Čujem neke ljude

osramoćen,
prevaren,
ostavljen.

Bol koji preraste u očaj,
očaj koji preraste u pokajanje,
pogled u sjaj i bogatstvo,
gole vrhove slave
usamljene za one sa dna.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Progledaj pjesniče

Pozdrav živom smrtniku,
od umrloga anđela.

Živi, čak i kad si sam.

Kao svijetlost probijaš granicu
i ostavljaš dovoljno prostora čak i za one
koji znaju.

Tvoje vrijeme prolazi
tek onda
kada iza sebe pogledaš.

Nebo je noćas
otvorena knjiga,
bez i jednog slova,
vidljivog za oko.

Ja eto ponovo
zatvaram
posljednja vrata jer
moj je očaj beskrajan
i istinom ispisan.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Pogled

Ostavljaš,
kad najviše trebaš.

Tragaš za razlogom
da bi opravdano
pobjegla u mržnju
pred oltarom gospodnjim.

Hodaš s druge strane
ceste zvane život.

Obgrljena mrakom neprimjetna.

Kaldrma ti skraćuje korake,
žubor rijeke slama odjek.

Na kraju vidiš, siluete zaljubljenih,
i mrziš sebe, mrziš mene.

Osjeti kako te misli,
od zemlje odvajaju
i budi mi dobrodošla
u svijetu izgubljenih.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Noć

Ruke pružene na dar,
kao beskraj.

Drhtaj uplašene ruke.

Možda te strah njenog straha.

Želim da te volim…
kao ženu…

Da te učim
da hodaš po rubu
milosrđa.

Ruke pružene tebi na dar,
kao beskraj prokletstva savršenstva.

Doći ću kao smrt,
bez poziva.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Put bez sna

Slomljene duše, izgubljeni prijatelji,
kao da sam živ među mrtvima,
kao da sam mrtav među živima,
nevidljiv, slobodan
i
zavišću unakažen.

Gdje li počinje dostignuće,
traganje za dugom šarenom?

I da li pogled sa sunca
otvara neki novi horizont?

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Mi

Ko želi da vlada
mora da zna
kako da moli.

Sad trona više nema,
nema nas i nema njih.

Ostadosmo svi u bijedi
na rubu ponora.

Kao poljubac opraštanja
noći i dana,
kao svijetlost koja nestaje,
poput prljave ponornice
samo radi sjaja povratka.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Rat

Jurišaj i gledaj
kako ginu.

Skriveni su pravednici
pobjegli od svojih laži i zabluda,
sad čekaju oprost mrtvih.

Čiji krik sada para
nebo iznad Sarajeva.

Od koga pobjeći a sa kime biti?

Sa prazninom
u očima i sevdahom u duši.
Kletvama davnina
i grobljima hrabrosti.

Jurišaj.

Ni po čemu znani
po svačemu slični,
izgubljeni,
rastavljeni,
na frontu zaspali,
u snu zaklani,
izdani.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Zloglas

Uplašen, neshvaćen,
u svom svijetu vladar
u našem budala.

Služiš samo sebi,
gradiš zidove do neba,
oko sebe, do beskraja.

Ubiše te tvoji grijesi,
ubija te tvoja savjest.

Naše ruke
krvlju tuđom umazane,
tuđa smrt
nekome je radost,
danas,
kao da novi početak
ne postoji
kao da kraja
nikada nije ni bilo.

Strah je najjači,
a jedini pravac
prema smrti
je ovaj kojim
mi koračamo.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ljepotan

Letiš iznad nas,
poput kondora,
naizgled radosni
čekamo kraj.

Želiš vlast,
čistu i nevinu.

Mi.
U mraku,
skriveni od svijeta,
tonemo u blatu
laži i nemorala
pošteđeni
slave i licemjerja.

Mir koji nam je dat,
nije naš,
ali nam je opet drag.

Kao tuđe perje
na oltaru ljubavi.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Otvori se

Progon onih
koji bijahu budni.

Otvori se.

Uskogrudnost bogatih
i izmišljena bajka.

Otvori se.

Gledaj sramotu pravo u oči.

Otvori se.

Uči zahvalnost
da bi ti bili zahvalni.

Otvori se.

Bori se
za život svoj
život onih
koji dolaze.

Otvori se.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Prokletstvo

Melanholija te vraća
korijenima sna.

Brza si i uvijek sama
uživaš u tuđim porazima.
Nevidljiva i obmanjena,
bez teksta i osjećaja ostavljena,
tu si ali kao da te nema.

Odmakni se od prozora
jer motre na nas,
ne govori
jer te tvojim riječima
ubijaju.

Ne trudi se da shvatiš
beskraj besmisla
u kojem živiš i mreš,
jer moraš.

Bdij nad dušama izgubljenim
i tragaj za svojom.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Trag

Oni su ti prijatelji.

Potpunost ličnosti.
Usložnjeni procesi.

Otkinuti od sna,
istrgnuti od norme,
izvještačeni,
prazni,
neshvaćni,
na dnu ostavljeni,
skamenjeni.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Kočije smrti

Misliš da si jak,
misliš da znaš,
a kočije smrti
dolaze po tebe.

Radost i sreća
ne stanuju ovdje,
vrijeme je sudija,
jer kočije smrti
dolaze po tebe.

Odnosiš sa sobom samo čast
a ostavljaš borbu za …
jer kočije smrti
dolaze po tebe.

U ljubavi i smrti
pravac je uvijek jasan
a kočije smrti…

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Danica

Ti zasjaj zvijezdo,
jer vječna si
kao putanja mjeseca.

Ti si snaga pogleda,
ti znaš put i vrata.

Usamljena,
kao prolaz,
za poštene
koji ljubav
uz put nađoše,
vječna kao sudbina.
vodilja.

Rijeka radnika
s revolucijom u srcima
i vjerom u nepoznato,
moli.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

More i nebo

Ako ti je dosta,
spusti se na zemlju,
vidiš li u magli
moju siluetu.

Na granici
sna i jave,
noći i dana,
stojim.

Ja sam stranac,
ja sam pogled
tvoje savjesti.

Sad tragam za onim od čega bježim.

Konture horizonta,
slične sablji
koja kao sumnja
reže radost i vjeru
golim okom nevidljivu.

Pogled u sebe,
bol i strah,
koraci u sumrak
i nova vizija
vremenske dimenzije.

Kao san bez tona,
kao kletva
bez razloga.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Strah

Vidio sam poraz
prije pobjede.

Skriven kao tajna
pod plaštom neba,
nag kao istina.

Na pola puta zastao,
ali nikad posustao.
nikom vjeran ostao.

Vidio sam poraz
prije pobjede.

Vidio sam strah.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

 

Prsten

Kao da me poznaješ,
kao da sam pročitan.
Pravila su divlja
i samo tebi i meni
dobro znana.

Radimo li protiv nule,
radimo za druge.

Znak ljubavi,
nula za početak.

Da bi postojao
moram da te pronađem,
ostavi mi trag,
kad se ponovo rodim, kao dijete bez imena
ili let bez krila
u sumrak života…

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Kraj

Svemu uskraćen,
kao horizonti daleki,
svima nepoznati.

Iz mog naručja istrgnut
kao sabah majski,
rasteš,
poput sunčanog dana,
sam bez straha od dodira,
bez i jednog pokreta,
ostaješ poput sjećanja.

Kad se bol i strah uzdignu,
iznad nas ostane tišina,
da svojim mirom ubija.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Suze boema

Oholi gospodin Život,
ponovo se na moj račun šali.

Svirepo i nježno
dira moje srce,
da,
čupa iz mene
i posljednju kap
ljubavi.

Umara me boj
sa svojom sjenkom,
a svaki trenutak
me sve više udaljava
od  života koji željeh imati.

Prokleli su mene
prije nego sam
na svijet došao
a sad gledam svoj nestanak,
zbog nekih drugih svjetova
zbog nekih drugih zabluda.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Daljina

Tvoj odlazak u noć,
koraci i takt poput sata
govore…

U svom novom ruhu
ne mogu da se snađem.

Ranjen sam iz daljine
davno prije nego je boj
otpočeo, sad tu stojim sam.

Kao da bi bilo smiješno
kao da sam osramoćenjem ubijen,
kao da moj duh
bezbrižno luta
svud okolo,
tražeći
ono što je s tobom …

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Beograd

Sjećam se
tvojih jutara,
zvuka zvona
sa obližnjih svetišta.

Neke žene crne kose,
u srcu usamljene,
u duši slobodne.

Kao košava kad mine,
ostavlja bistrinu
zvjezdane noći,
na putu istine,
sam protiv ukletih.

Prkosno i slobodno,
rasteš a mreš
odmaraš dušu
od tuđih grijeha i privida.

Poznaješ li sebe?
Prepoznaješ li mene?

Ovaj slijed…

kao pakao
na granici tvog sna.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Osjećaj

Novac, laž, vlast u zemlji bez znanja,
u zemlji bez imena,
u zemlji bez strasti.

Voli me i znaj
imat ćeš me,
mrzi me i dozvat ćeš me.

Zar i tebi
treba krivac?

Blizu sna,
bez dna…

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Šetnja

More, puno prkosa,
želje, nade…

Počivaj na ljubavi, ti, ogroman plan si
van dometa vrsnih mrzaca.

Probijam koncepte
ograničene strasti,

kao što to i savršenstvo
ljubavi inače čini.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Mrtvac i duša

Vučem sebe,
sam sa sobom,
usamljen dok tragam za samim sobom
ili za nekim drugim ja.

U susretu
sa samim sobom
bitišem,
u pronalasku
nekog drugog ja
lažem samog sebe, i na samom sebi
nosim nešto prokleto tvrdo.

Susret mene u meni.

Odluka o pripadnosti
izbor mi zatvara okvir bitisanja,
siječe i budi
kraj dobra i kraj zla,
i nit nevidljiva
kao da dijeli sve
i živi u stalnom strahu.
od vlastite pobjede.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Očaj

Igra ljubavi i mržnje,
podijeljena snopovima
sna.

Lice…
Poslije tebe.
Oči.

Odvedi me tamo gdje odlaziš
vrati me onom svijetu
koji samo tebi pripada.

Tiha igra,
tijelo za mene vezano
kao daljina za očajnika.

Kao vojnik uplašen do smrti.
Od kako znam da postojiš, želim te,
jer upao sam u sve zamke njihove,
okovan, priklješten,
razapet i uništen.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Zarobljenik sebe

Gdje se sunce i srebrn mjesec susreću
nešto počinje da živi.

Ja sam samo komad
tvoje prošlosti
neko preko koga prelaze
kao preko sopstvene savjesti.

Nešto što te mijenja,
što te oblikuje?

Prazan prostor
između vala i grebena.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Mahala

Sumnje svoje otkloni,
jer savjest dušmanina ubija,
niko ti ne može ništa,
vini se visoko i daleko
iznad svih.

Kao molitva
u snu nevinih.

Skrivaš život u sebi,
negdje ispod površine kože.

Dvije ideje
na izvoru bijahu
jedna iskra
ali na ušću
poput smrti i života,
jedna drugu …

Rađanje novog
kletva u akšam,
rastanak u sabah.

Tamo gdje se
oblaci lome,
praznina biva…

Dok sam živ
a bit ću živ,
sve dok budem mogao
ovako da te …

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Siva eminencija

Igraš se mojim mislima
i lagano postaješ
razlog moje žrtve.

Ugasi svjetlo,
otkoči revolver.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Bajka o životu

Pjesniče zašto krotiš
život svoj,
zašto zavidiš inspiraciji.

U unakrsnoj vatri
nemaš prostora za bijeg,
vezanih ruku
okrenut mjesecu
sanjaš
o jutarnjoj zvijezdi.

Dok sanjaš
u polu snu
prema nebu
pružaš ruke.

Poput vatre
koja posljednjim plamenom snage
odlazi…
i nikad dovoljno jako
i nikad dovoljno visoko,
do nje,
do njenih visina.

Ona je sve što se u tebi
stvarnosti boji.

Njoj su smiješne tvoje ruke
prema nebu pružene
do umora ostavljene
do očaja zaboravljene.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Pokret

Kakav čovjek
truje pokret
i čistoću izvornog?

Ova snaga
mora iz mene van,
čujete li vi krik i vapaj
na osvetu spremnih
pravednika?

Sve što čujem
bolno je za moje uši
sve što vidim tjera me
da okrećem glavu.
A toliko je toga ostalo moje.

Ja u njihovoj izdaji
vidim konture
onog što želio sam davno.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Oklop

Sve i da hoću
bilo bi mi uskraćeno.

Znam da si dio svega
što moju čast kruni
jer da nisi
ovi udarci
nikada nebi bili
ovako niski.

Nešto kao da me pritišće,
kao da mi ne da mir.

Zar da živim na slobodi
očiju uprtih u rešetke,
ucjenjen i sam
sa svojim tajnama i zabludama.

Ja kao da sam dio nečeg okruglog,
oporog i ogromnog
ostavljen u neodsanjanom snu,
za tebe vezan mislima,
očiju zatvorenih od prkosa.

Svaka tvoja riječ
pokrene u meni
sve ovo
čega nikada
neću biti svjestan,
a ipak je moje.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Beskraj

Možda ne znam
šta me tamo čeka,
možda sanjam
da me neko ipak treba.

Daleko u beskraju snage,
sloboda gubi svaki smisao.

Daleko u dubini tame,
čuvam ono što sam tebi priznao.

Budem li ostao
onakav kakvog me
samo ti znaš,
budem li ostao
slab na svaki pogled
tvoj,
izgubiti ću sebe
izgubiti ću sklad.

A iza mene
ostati će tragovi
koje ćeš ipak
jedino ti,
moći slijediti.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Sjenke mjeseca

Osječam li jedino ja
ogromnu silu
iz dubine
mrtvog
naroda.

Jesam li jedino ja
u stanju
da ponesem
ljubav ovog svijeta
do visina tvoga trona.

O, milostiva…

U svom svjetlu,
sobom okovana,
živiš poput legende
o ljepoti i smislu.

Iznad mene
leži nacija
u zlu ogrezlih
vukova
i na ničim obasjanom mjesecu sjenki.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Nula

Ni borba ni bjeg,
neće promjenii svijet.

Vizija je
najudaljenija tačaka
naših snova i nadanja.

Čemu onda vlast,
bez vjere u sebe?
Čemu onda budućnost,
ako u njoj nema tebe?

U vremenu
krivo optuženih i krivih.
Postaje potpuno ispravno,
ne biti…

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Uhvačen u tvom pogledu

U trenutku
osjetih te muzo,
u trenutku prisjetih se…

Poput skrivene
staračke čežnje
za ljubavlju i mladošću,
stojim razapet…

Vidim da bježao sam predugo
da bi ispred tebe,
kleknuo i milost tražio.

U tvom pogledu,
u tvom svijetu,
ostajem da krvarim
ostajem da slušam prijetnje
i da gledam nebo puno lešinara
predan posljednjem koraku tvom
i ostavljen u zagrljaju tame.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Boja čežnje

Oni žele tvoju istinu a zatvorski su dani
dugi i umorni, tugom i pokajanjem protkani.

Osmjeh gorak
za mračne poglede zlih
a sladak za one
sa druge strane žice.

Moji prsti
ponekad zagrebu po vratima
boje čežnje.

Tvoja koža
ima stalan okus,
i sve sam češće umoran,
kao da sam svojom nevjerom
ukopan.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Sjevernjača

Sjediš,
gledaš,
brineš,
razmišljaš,
uživaš.

u istini
besprijekorno ukomponovanoj,
intimno ulaziš
i koračaš kroz moju dušu.

U predstavi što se samo
za tvoje oči iznova proživljava.

Ti si ono
što vidim u ogledalima.

Želim da uhvatim pogled tvoj,
da ga prikujem za svoj,
da sebe zateknem
tamo gdje me strah,
biti sam.

Baš tamo
gdje gospodariš ti,
baš tamo gdje ja
ne smijem biti.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Zaborav

Bez slobode ostah,
onda kad te upoznah.

Sam sebi uvijek iznova
opraštam,
ono što tebi
zaboraviti ne smijem.

Predodređen da čekam,
ponirem u tuđi život,
i kao glumac kradem osjećaje.

Ponekad stanem
tik uz zid.

Onda gledam i vidim,
onu istu sliku,
koje se bez razloga
stidim.

Tražiti slike, ljude, događaje.

U dubinama ja zaboravljam
i bivam sa radošću zaboravljen.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Incognito

Crvena dolina,
kao dio
tvoga baršunastog tijela,
prekrivena maramom
bijelom kao mramor
kojim kroče
nesretnici
u trci za ničim.

A ja i ti,
ogorčeni.

U stari insert utjerani,
iz života istjerani,
izbrisani.

Crni,
bijeli,
ogorčeni.

Dosta mi je to,
da bodrim ništa
u sred kontrasta
krajnosti.

Dosta mi je to,
da bodrim ništa
i shvatam krv
kao opomenu.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

O, šal

Pogledaj talas ljubavi
što iznad tebe
nadvio se,
crn,
ogroman.

On te u sebe svio
a ti širiš ruke,
samo nikako
da ga uhvatiš
nikako da objasniš mu,
da još ga uvijek
na svojoj koži čutiš,
da još mu uvijek
svoj zaljubljeni pogled nudiš.

Sad te strah dodira tog
od njega bi da bježiš u san,
u neki veseo dan,
onda bi da vjetar
u svoja njedra sakriješ
i da se braniš ha,
od ljubavi
da se braniš.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Nafaka

I nije ti bilo dosta,
zabijen nož u leđa prijatelja.

Oteta nafaka.

Odrastanje bez prijatelja.
Bez za plakanje ramena.

Oteta nafaka,

Voljeti i biti u ljubavi prevaren,
težiti i biti u aspiraciji ostavljen.

Raditi i biti iz života otjeran,
stvarati i biti lažno predstavljen.

Vjerovati a znati
da sve izuzev tebe
nije ništa drugo do laž.

Oteta nafaka

I nije dosta
što od djeteta iskrenog
posta kamen.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Uspavanka za moju generaciju

Kome sada priče za laku noć
generacijo da pričaš,
iza tebe
je ostalo apsolutno ništa.

Iza mene
nije ostala ni jedna knjiga.

Beskraj riječi, istrgnutih
i u tuđa usta ubačenih.

Za vlast nad samim sobom,
trebaju nam riječi.

Toliko toga skrivenog,
toliko toga skrnavljenog.

Iz iščašenih umova,
teku rijeke besmisla,
teku mora
sve do nebesa
i tihog kikota Šejtana.

A meni generacijo mila,
prestaje mladost
i nekako nečujno
i kao po pravilu
besprijekorno uramljeno
odmah dolazi starost.

Ispred mene,
ispred tebe
groblja beskrajna,
bijeli nišani
crne spomen ploče.

Imena,
imena,
imena
iza mene,
iza tebe
ne ostaje ni riječ,
ni vrata zalupljena.
ni knjiga,
ni drvo,
ni dijete.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Venera

Ti si žena
što naspram mene stoji,
ti si ona
što  moju bol kroji.

Sve mi tvoje
mojim nalikuje
i opet radim,
što mi duša uzvikuje.

Prolazim kroz prošlost svoju
gledajući mojeg srca nade boju,
pa kroz prste gledam tvoje
ono što se život zove.

I moja se duša cijepa,
kad me gledaš tako lijepa,
kako onda da pratim slijed
kad me gledaš
dok sam slijep.

Oko tebe ženska srca,
a duša moja ko da grca.
od ruba do ruba,
od stuba do stuba,
moje pijano tjelo
noćas luta
i nek’ luta,
neka luta
ljubav će ga
skrenut’ s puta.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Rob tvoj

I dubok naklon
pred tobom milostiva,
evo sad
pred svijetom
nag sam ost'o.

Sad mi radi šta hoćeš ti.

Ja rob sam svoj
sve dok sam tvoj,
a kad me šutneš milosna,
ja pred tebe pasti ću ničce,

evo baš kao sad
evo baš kao kakav jad
i željeti ću tad
osjetiti zavjere sklad.

Samo još ti ostaješ,
da istinom
lažni kolač ukrasiš,
da mi u životu
jednom za svagda.
Objasniš.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

…sve ovo što nam se čini istinitim tjera nas na sumnju u bolje sutra…, …fikcija i misterija nemaju granicu koja bi nas vratila u okvire realnosti…, …pripadnost većini čini nas jačim nego što pretpostavljamo…, … suprotnosti su vezane jedna za drugu jer drugačije ne bi postojale…, …razlika koja nas udaljava od bliskosti nije osnova kojom se možemo služiti da bi smo jedni druge prepoznali…. …ovo sve što nas okružuje nije ničija zamisao već je samo splet raznolikih okolnosti u kojima smo prinuđeni živjeti svoj vijek i stvarati kako bi smo uticali na te okolnosti života u budućnosti…. … naša zajednička težnja nas nepoistovjećuje već nas samo vodi, kao nešto još uvijek neshvatljivo za većinu a uprkos svemu, stvarno i puno smisla…, …centralna tačka životnog kruga su ustvari većini danas nepoznate vrijednosti, ljubav, potreba za drugačijim, težnja za prilagođavanjem…. …sram i strah grade zidove koje običan sklad osobnosti i duše ne mogu razbiti…, … traganje ne prestaje pronalaskom a bijeg ne završava ni na početku ni na kraju u slobodi, on otpočne samo jednom i traje sve do groba…, …svi mi smo ono što drugi misle o nama a za laž nam ne treba mašta već neprijatelj…, …za istinu smo dovoljni sami sebi…, … harmonija življenja svedena je na razumijevanje i nju ne možemo ostvariti klevetom i spletkama…, …sami se rađamo i sami umiremo…, …pitanje koje si postavljamo je kada otpočinje odumiranje nas samih i nadanje u one koji dolaze tek sada ili će doći onda kada nas više ne bude…, …sredina koja kida razum svakome od nas je proljeće za planetu zemlju…, …mnogo je onih koji sve oko sebe baš i ne vide a rijetki su oni koji znaju…, jer uspavan je ovo grad za igru usamljenih marginalaca i slijepih boema koji na sebi nose prokletstvo sjaja i oporost bijede…, … raznolik sam i ne mogu se spasiti sam, ostala je samo nada da se borba za istinu ne svodi na beskrajnu laž u čemu zlo i dobro, skraćuju vid slijepih pjesničkih očiju do granice koju ne vidi jedino onaj koji ne želi da je vidi…, …nada je tu kraj mene stalno, svaka njena gesta dotiče sve ono što u meni tinja od nekad davno potpaljenog plamena koji i osvjetljuje ovu hladnu sobu, ovog hladnog gradskog kuta, u jednoj zemlji Bosni i Hercegovini, kojoj pripadam od samog početka, i znam da radi ovih redova postojim