Car je go!
Vrijeme realizacije: 2005
Jezik: Bosanski
Producirano: “Zbogom Bruce Lee III (Znam ko si, šta si i kol'ka ti je plata proljetos bila)”
Emitovano: Studentski eFM Radio
Trajanje:
Download
Satirična adaptacija popularne bajke “Carevo novo ruho” smještena u nov novcat kontekst. Kritika nove novcate kapitalizmom stvorene socijalne veze između gladnog naroda, sujetom zaslijepljenih političara/ki i socijalno slijepih umjetnika/ca.
Satirische Adaptation der berühmten Märchen “Kaisers neue Kleider” das in ein nagelneues Kontext gesetzt wurde. Die Adaptation kritisiert kapitalistisch nagelneu geschaffene soziale Beziehung zwischen dem hungrigen Volk, durch Eitelkeit verblendeten Politiker und sozial blinden Künstler.
Satiric adaptation of the famous fairy tale “The Emperor's New Clothes” settled in a brand new context. Story that criticize – by capitalism created – brand new social relations between hungry people, trough vanity blinded politicians and socially blinded artists.
~~~~~~~~~~~~~~~~~
Uvodna elektro-akustična kompozicija zvuka
Narator: Bio jednom jedan car, i stalno mu dodijavali nekakvi dizajneri, te naaki šnajderi te naaki krojači i skonta on, da kupi sve što god oni naprave.
Tako su prolazile godine, šnajderi i dizajneri su kupovali brodove, car se oblačio svaki sat nešto drugo, nešto novo i počne narod da zavidi caru. Što troši tolike pare na odjela, kako ga nije sramota. Narod nema šta da jede. On se folira.
Car. Kad to ču, razžesti se i pozva predsjednika ili predsjednicu udruženja dizajnera. Izdera se na njega ili na nju, mislim ne zna se, jer je to, promjenilo pola spola pa je sad teško odrediti šta je.
Međutim, nakon što se izderao, car poruči još jednu turu svega.
Narod, kad je to čuo, radnici već i onako ljuti, organiziraše divlje sindikate. Niko nema da komanduje gnjevnom svjetinom. Narod, radnici, seljaci, studenti, svi, svi, svi… protiv cara i dizajnera.
U protest caru i dizajnerima u cjelokupnoj tekstilnoj industriji narod i radnici počeše da spaljuju svu svoju odjeću i obuću.
Uskoro, nakon nekoliko dana, više niko nije imao šta da obuće.
Dizajneri su sve to gledali sa visine, sjedeći u hotelu iznad grada, nafiksani fiksom i nabobani bobama. Smijali su se i trljali ruke misleći kako će svi oni morati kad tad doći da kupe nešto kod njih pa će se njihove zarade utisućostručiti.
Prolazili su dani, sati, minute, sekunde. Kao što to i obično biva.
Car je sa balkona bivše zgrade SDK, gledao masu naroda. Svi su hodali uzdignute glave i potpuno goli, ponosno su koračali glavnom ulicom i takvi prolazili pored izloga sa konfekcijskom robom koju nisu ni krajičkom oka gledali.
Car je bio ogorčen na svoj narod, dizajneri su bili presretni, odlazili su na rave i techno partije u elitnim diskotekama i tamo mrdali tijelima držeći čašu sa šampanjcem u lijevoj i džokavac u desnoj ruci.
Prolazili su dani. Međunarodna zajednica nije mogla više da trpi go narod. A i kako će jel? U znak protesta, skinuli su kravate i sakoe a žene iz međunarodne zajednice su skinule cipele čak.
Svi narodi i narodnosti u BIH su bili potpuno goli, nije ih bilo sramota, jer su znali da se bore za dobru stvar, za dobar ideal, za slobodu i za pare za socijalno ugrožene kategorije stanovništva.
Čak je i švercerima dosadilo, prestali su da prodaju kopije modela. Stizala su pisma podrške caru od svih svjetskih dizajnera od modnih agencija od Udruženja ugroženih proizvođača odjeće i obuće od krzna i kože oderanih životinja.
Međutim, narod je bio go. Mediji su brujali o tome. Regulatorna agencija za komunikacije gasila je medije koji su prikazivali go narod na ulicama, goli ljudi su upadali u prostorije elitnih lokala po Sarajevu. Pokret golih naroda i narodnosti poprimao je međunarodne razmjere. U nekim zemljama svijeta, cijele vlade su se odlučile na čin skidanja do gole kože. Goli ljudi posvuda, uzvikivale su se parole koje su prolamale nebo.
Različiti glasovi u pozadini: Golaći svih zemalja ujedinite se!
Dizajneri se nisu osvrtali na to, jer dolazila je zima. U Sarajevu je održan session week, na kojem su predstavljeni najnoviji modeli za cara, međutim niko prisutan na tom događaju nije bio odjeven. Svi novinari su bili potpuno goli, promatrači, supruge ambasadora stranih zemalja čak i ambasadori, svi su bili potpuno goli. Na kraju session week-a, na scenu su izašli dizajneri obljepljeni parama, iza njih su izašli modeli, također obljepljeni parama i naljepnicama sa logotipima raznih firmi. Tijela im se nisu vidjela. Narod na ulicama je skandirao a car, kojem je sve više dodijalo, skinuo se potpuno go i izašao na balkon bivše zgrade SDK.
Bio je to kraj vladavine dizajnera i modnih agencija, bio je to početak vladavine naroda. Konačno su pale sve predrasude, niko više ništa nije morao da skriva, ljudi su uvidjeli da se fiziološki veoma malo razlikuju, svi su u tom trenutku povikali:
Različiti glasovi u pozadini: Car je go! car je go!
Počeli su da se ljube, fataju za sise i cmaču, grle, caru su potekle suze radosnice dok je stajao na balkonu bivše zgrade SDK i gledao kako mu njegov narod kliče. Pridružio mu se i visoki zastupnik bez kravate kao i cjelokupan diplomatski kor, potpuno bos, uz naravno neke izuzetke onih koji su došli u papučama, iz zvjerskih razloga.
Narod je opkolio zgradu u kojoj se u tom trenutku održavao session week.
Zbijene u masi golih ljudi vidjele su se pare, a narod je znao da se iza tih para kriju modni dizajneri i direktori modnih agencija. Jedan od njih koji se nije vidio od para, prozborio je jednu rečenicu:
Dabogda nemali šta obući…
Na šta je narod uzvratio urlicima i odgurao govornika koji se potom stropoštao narodu pod noge.
I nije ih bilo stid!
[~] 