Vrijeme realizacije: 2005
Producirano: “Zbogom Bruce Lee III (Znam ko si, šta si i kol'ka ti je plata proljetos bila)”
Emitovano: Studentski eFM Radio, http://www.bauhaus.fm
Jezik: Bosanski
Priča o Šelajgamu je eksperimentalna radiofonijska naracija pri kojoj autor pokušava da ispriča priču bez glasa u off-u, eksperimentirajući sa glasovima, zvukovima okoliša, elektro-akustičnom kompozicijom zvuka i muzičkom dramaturgijom.
Die Geschichte über Schelajgam ist eine radiophonische Narration wobei Autor mit Klanglandschaften, Klang- komposition und dramaturgie experimentiert und versucht die Geschichte ohne der Stimme zu erzählen.
Story of Shelajgam is an experimental radio narration where author is telling the story only by sound scapes, electro-acoustic sound compositions and dramatization. Without voice.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Upravo u vrijeme ramazana, godine 999-te, u maloj kasabi, negdje na teritoriji današnje Hercegovine, ukopan je, Šelajgam. Čovjek sa crvenim okom i šestim prstom na ljevoj ruci. Bio je pjesnik i svirao instrument do tada neviđen na području Balkana. Bio je u zbjegu i istovremenoj potrazi za svojim bratom blizancem, koji je za razliku od Šelajgama, šesti prst imao na desnoj ruci. Dok je koračao, sjenka koja je prekrivala kasabu sjala je na zidovima kao kontrast mraku koji je proizilazio iz siluete Šelajgama.
Koračao je sporo, usamljen, korak mu je bio umoran i težak. Instrument koji je nosio za vratom prebačen preko ramena uz siluetu njegovog tijela stvarao je dojam repa. Kad je na kraju kasabe ugledao ognjište, polako je prišao i ne progovorivši ni jednu riječ, sjeo je do čovjeka koji se grijao na vatri.
Bila je ponoć, pun mjesec a u daljini se čuo lavež divljih pasa. Šelajgam je svoje crveno oko skrivao kosom prebačenom preko pola lica. Lovci na šejtane su prepričavali da to oko može da gleda u snove čovjeka, da može jednim pogledom da ubije, kao i da sam šejtan. kad bi odraz tog oka ugledao u ogledalu ne bi mogao preživjeti užas koji bi vidio.
Šelajgam je bio svijestan da ga prate divlji psi a da divlje pse prate koplja, da koplja prate uplašene oči, da oči strepe dok zvjerljaju uplašeno po mraku, da srca kucaju ubrzano, da ga od mučenja dijeli jedino strah očiju njegovih progonitelja, znao je da je mrak naveći zaklon, da ga jedino mrak može sačuvati od očiju.
Sjedio je pored nijemog sugovornika i vatre i živio svoje posljednje misli, čuteći i osječajući da pored njega sjedi isti nemir. Psi su u jednom trenutku prestali da laju, nisu se čuli zrikavci, sve kao da je stalo, jedino je vatra predstavljala protok vremena i život sa apsolutnom kontrolom samog sebe. Na zidu se ukazala druga sjenka sa identičnim sjajem tame kao i ona koja je bila prisutna. Počeo je dijalog nerazumljiv čovjeku.
Kroz kosu, Šelajgam je promatrao sjenku koja se ukazala, počeo je da se trese, da sa sebe skida svu odjeću. Sjenka čovjeka koji je sjedio nadvila se nad njegovom, Šelajgam više nije čuo. Osjetio je kontrolu nad tijelom kao i nad silom koja ga do tad nikad nije iznevjerila i koju nikad nije porazio. Sila je dolazila kao i bol, uvijek kad je njoj bio čejf. Podignuvši glavu, Šelajgam je uvidio da iznad njega lebdi on sam, čak je mogao vidjeti samog sebe kako leži na osušenoj paprati, mogao je osjetiti vlati vatre kako mu dodiruju lice, nadvio se sam nad sobom. Želio je da bježi, ali bio je van kontrole. Dok je lebdio primjetio je da svijet gleda sa oba crvena oka.
Vidio je oko ognjišta okupljene seljake koji su rukama stiskali njuške svojih pasa, vidio je njihove uplašene oči, vidio je svijetlost koja je dolazila sa zapada. Začuđen, okrenuo se prema toj svijetlosti i krenuo prema njoj. U tom trenutku vidio je seljake kako prilaze njegovom tijelu koje je ležalo na osušenoj paprati pored vatre i probadaju ga kopljima, vidio je kako komade tijela otkidaju divlji psi, kako seljaci otkidaju šesti prst i kako instrument bacaju u vatru.
Gledao je vlastitu dženazu, dženazu koju nije predvodio hodža već vođa hajke, vidio je pećinu i u njoj provaliju i na dnu provalije tijelo. Bilo je to tijelo onog čovjeka koji je sjedio pored Šelajgama, bilo je to tijelo identično njegovom. Konačno je shvatio da je pronašao svog brata blizanca, uvidio je da lebdi iznad kasabe i iznad njegovih ubica, uvidio je da je sa svojim bratom konačno sjedinio život, smrt, snove, tijelo, vid, nepoznatu silu, sjenku, inspiraciju i muziku, dugo, dugo nakon što je tijelo bačeno u provaliju i nakon što je palo pored drugog, neka čudna crvena svijetlost obasjavala je pećinu.
Seljaci su poslije pričali da su to ta dva oka koja i danas insana dočekaju na dnu sirat ćuprije, to su dva oka koja vide a ne gledaju, dva oka koja tijela na komade rastavljaju.
[~] 