Three Warlocks (Bosnian)

Mantra prva
(vještičiji glasovi smijeh i vriska)

O duše zloduše,
vjetar puše
u naše duše
i neka ga vjetru puše
oni koji
ovu zemlju
ruše

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ah…

Šta će da se desi?

Koliko riječi
stoji iza tvojeg…

milostiva.

Ti uzdahom
pomjeraš oblake
i sve
kao da čeka
na tvoj znak,
puka slučajnost
i ti si glagol željeti,
moja svijetlost
i moja nezamislivost.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Čistota

Sa one strane planine
žive crne duše.

Moje lice bez maske,
kleči pred stijenama vremena,
na vrtači,
među tvojim grudima,
mene uzima
tvoja pohlepa,
mene proganja
sva ljudska nevolja.

Pravda
jednostavno
nije pravda.

Poput planinskoga mlina,
oronula duša
traga za pažnjom
a u ambisu kanjona
spavaju srca,
kameni mozaici
ostavljenih ljubavi.

U potoku prostrtom mahovinom
ja bih da vodim ljubav s tobom,
da tvoje golo tijelo
umije i postidi
dostojanstvo čistote vode,
da te ljubim
dok te ona miluje.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Groblje balkanskih ideologija

Kažeš da hulim,
da logici prkosim,
kažeš da nisam plod ljubavi.

Znam da riječi uzimaju
malo vremena
a sjeti se
našeg
čutanja.

Jesi li se ikad pitala,
gdje nestaje ideologija,
balkanska?

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ona

Ona je u moj zagrljaj došla
kao blagoslov.

Donijela mir,
ona je znala da u meni uživa,
ona se ljubavlju branila,
čistim oružjem hranila,
ona me gubila i osvajala
ona me voljela
i svim drugim
zabranila.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Oprost

Ponovo mi jed upotpunjuje prazninu
u domu što pamti osmjehe
nekih dragih ljudi,
što me razumjeti
ne umiju.

Radost me obuzima
kad zaplovim,
sve do sjećanja
što ih
s tobom
naučih dijeliti.

Ono što je u grudima,
stisnutih redova,
desetkovano,
vodi rat sa životom.

Kao da želi pobjedu,
kao da nije izgubilo
i prije nego je krenulo.

Govori,
viče, urla,
pita i odgovara.

Oprosti mi,
pomozi mi.

Onda iznova kao eho,

sugovornica,
prijateljica,
partnerica,
učenica,
muza,
drugarica,
životna saputnica,
ruke koje u rukama čuvah,
miris magnolije,
glas što čeka
da bude saslušan.

Možda mi je bolje
što ne razumijem,
možda mi je trebalo
biti jasno,
da tu se razumjeti
nema šta.

Nemao dabogda ljubav
onaj koji tuđu
cijeniti ne zna.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Jutarnje sljepilo

Ja te u oči gledati ne smijem
jer ti rastačeš
svaku moju misao.

Samo kad bi znala ti,
da ti slutnja iznad tijela noću
svjetove gradi.

Ponekad vidim te
bistriju,
nekako
čistiju.

Potom mi jutro
vrati sljepilo,
onda sanjam,
valjda moram.

Nije li moja zabluda,
tebi opojna.
to što te udaljava,
nije panika,
samo je mir
napustio tvoj san.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Svođenje na dno

Na šta svesti
lirsko mi
ako svi
odemo
do dna.

Među nama misli,
istančani odnosi
samo smo mi
istrošeni.

Ljudi,
odnosi,
sudbine,
otpad
i
definicije.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Čovječija

Zidovi pričaju,
sakrij se čovječe,
kokuzluk te
progoni,
uglovi vrebaju,
zidovi
opominju.

Vlasti te se ne boje,
čuvaj se čovječe,
nikom ne trebaš ko sebi,
bježi u drugi kvadrat.

Rasporedi se po ćoškovima,
gledaj da te nema
ali
budi tu, onda kad te trebaju,
budi tu, onda kad te trebaju.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Društvo logokrata

Dok smo blizu sebi,
dok ne molimo
za slobodu
i
pred njom
klečimo.

U kuloarima
sive eminencije,
iza crvenih
plišanih zavjesa,
sjedi
društvo
logokrata.

U skromno osvijetljenoj loži,
osveta za osvetu,
porađa osvetu.

Tužna ovisnost u zraku,
promatra kroz dim,
čeka prvu priliku
da prostre život
pod ovisničke misli.

Ostaje nam da ipak molimo,
da u sebi riječi nađemo,
opravdanja za sve što činimo
dok mislimo.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Mantra druga
(vještičiji glasovi, vriska i smjeh)

Kako slušati zrak,
kako vidjeti mrak,
gdje nestaje kraj,
koliko traje dah?

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Šapat rijeke

Tamo gdje me rijeka,
svojim šumom zamolila,
ostala je misao nedorečena,
ostala je tvoja slika
neuramljena.

Tamo gdje se spajaju
zaljubljenih misli porivi,
stoji tvoja poruka,
razlog
zašto
nisi
ostala.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Plod utrobe tvoje

Ti
budi lagana
poput vakuuma
i nosi nezahvalno
plod utrobe svoje,
ti nosi
polovinu
moje boli
i imaj me
na duši.

Zagrli me
kao što me grli
sudbina.

Pitam se da li stojim
negdje na raskrsnici
tvoga traganja.

Ja te ne smijem slučajno željeti,
slučajno sretati o domovino moja,
najtužnija djevo ovog svijeta
živih bolesnika.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Starost

Kad obećanja utihnu
i kad ponude na tvojoj koži
ostave ožiljke.

Kad se boje života
svedu na osnovnu
a tvoj portret u ogledalu
dobije konture
tvojih predaka
pitati ćeš se draga
da li je iza tebe
ostalo ikakva traga.

Hoće li te ljubav
znati naći
dok pokušava
da uredi
svoj put
do konačnog
počivališta.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Mjera za oštrinu

Sad nazdravljam gorčinom
svojoj sjenci,
usamljen kao odjek
na kraju daljine,
na početku blizine,
primaknut
tvom uhu
ali ipak dalek
i izgubljen
uz obećanje
da ću se vratiti
i sve oprostiti.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Amnestija

Dok mi ne stigne oprost
sa dvorova neba,
lutati ću smjelo
u slobodnom padu,
prostački i nijemo,
stajati ću
na istoj strani svijeta
gdje i tvoja duša,
samo želim
da te gledam
i
u tvojim očima
nađem
spokoj

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Dok Bugojno spava snom pravednih

Paranoidni strah,
prožima,
sjedim
u zaboravljenom uglu
zaboravljene Bosne.

Bugojno,
posrnuli grad
radničke klase.
4 sata i 26 minuta,
lavež pasa
iz obližnjih dvorišta.
Nemir i strah
udomljeni
u kostima.
Od kuda dolazi,
monstruoznost zločina
koji obavija ovu zemlju
već decenijima.

Kako mi je koristoljublje
površan motiv,
ovim vilajetom
sredinom kasabe
najmirnije korača Šejtan,
jedino njega
u prolomu šapata
skrivenih misli i prevara
pozdravlja mrak.

Mržnja u čovjeku
izlomljena zracima nepravde.
zapostavljenosti i zapostavljenosti
od vremena i ljubavi,
nedvosmisleno upozorava, vrišti.

Na pijedestalu nadanja
poštenoga čovjeka
caruje panika,
u brižljivo posloženim
vlatima
straha
je
odsjela
zasjeda
nevidljivih niti prošlosti,

vjekovima usađivana
meta-religija,
osnovana i zasnivana
na strahovima
od
ispravnog življenja
dostojnog čovjeka.

Na površinu iznosi tajne
a u tajnama
razbijeni dojam,
zadah bolesti,
pijanstvo i tugu
koja neprimjetno
prelazi u naviku
a navike
bez kojih se ne može
vajaju
sablasne oblike
u razjapljenom prostoru
i prizor
govori sam za sebe,
za svoju dušu.

Promatrač kao ja
ostaje bez daha,
grč straha na licu
govori dovoljno,
psi osjećaju nemir,
psi kao da pamte
ono što
ljudi zaboravljaju,
oni jedini znaju
pravu laž
koju ljudi,
da bi se
od svoje savjesti
sakrili,
izmisliše.

Sad ih istina
koju u sebi čuvaju grize
iznutra ne ostavljajući
prostor
za ljudskost.

Niti jedna muzika
ne može smiriti nerve
koji pucaju
sami od sebe.

Ljudi umiru
a iza sebe
ostavljaju
život iza zatvorenih vrata praznine,
heroje što kao kukavice
karijere okončavaju.

Ima li smisla
graditi svijet
na vrhu ledenog brijega
nemira
i
tragati
za toplinom sunca.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Šarenilo ljubavi

Moje su misli
šarenije
od ljepote,
dok te gledam
kako sviraš tami.

Čuo sam da
ljudi vole srcem,
pitam se
zašto me podižeš
iz apsolutnog vremena
i nosiš
u odaje
svjetlosti.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Žena u meni

Kao očajnik
tragam za prirodom u sebi,
u prirodi
osjećam ženu,
u ženi živi čovjek,
u čovjeku želja,
u želji nada,
u nadi život,
u životu pravda
a u srcu pravde,
istina,
u srcu istine
sloboda
a u slobodi
žena
u
meni.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Sila

Sinoć sam razgovarao
sa silom usijanom.

Sstajala je
u središtu
moje duše
obavijena velom
bijelim
poput
postelje
u kojoj spavaju
nevini
od života odsječeni
u mračne misli
otjerani.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Krajnja

Kraj se nazire
na obzorju,
tri vještca
svode svijet
na nulu,
svode svijet
na instinkt,
tri vještca
vide savršenstvo
sistema reciklaže ljudi.

Život nema cijenu
bezvrijedan ustav države,
mjere kolektivnog rezona,
čovjek se množi
jedino zbog snošaja.

U proročanstvu je slika,
u slici ruke spojene
kao u dvojini.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Inverzija slobode

Život u estetici,
bijeg u stvari sitnije od života.

Vuk
koji stoji
naspram tebe
i
gleda te
kao sjenka,
šapuće,
morao sam lagati,
morao sam laži slušati,
imaš li ti mozak
ili
tvoj mozak
ima tebe
i
šta ako je tvoj mozak
pod mojom
kontrolom?

Ova je igra
moj život,
ovo moje
biti dio
gori u meni,
vječno kao sloboda
i tvoje lice,
sav taj bol siromaštva
je poklon
od života.

Jja ipak volim tvoju dušu,
dušu koja igra
dvostruku igru.

Ona je istina
što se odvija
u sjenci osjećaja.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Maja

Danas,
koračajući bjelinom
muzejske kaldrme, vidjeh njene oči

zelene kao mahovina

što je vezuje i razdvaja

kako lutaju
mojim snovima.

Skromno
i sa čudnom sjetom u očima
ušla je u sve
moje zablude,
oslobodila sve
moje strahove.

Njen glas
još vibrira
mojim horizontima.
Ona me nije naslutila,
ona me nije grlila,
ona se nije plašila,
ona je sve moje
uzela
i sve svoje
meni poklonila,

Kao vjetar
kada kroti kapi
lijene ljetne kiše,
tako moja bezbrižnost
dobiva rez na srcu
a robovi njene
iskrenosti i dalje
besprijekorno nadomještaju
sve moje zablude.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ograde na duši

Gdje god da pogledam,
vidim zid,
a sam sam,
u vasionu
diskriminacijom
protjeran.

Zid stoji sazidan
na matematici predrasuda,
zakona svemira
i dijeli univerzum
na dva
kaosa.

On me provocira
i
vodi.

Svi smo djeca
univerzuma,
čekamo da nas
vrijeme
uzme sebi,
odvede nas
u dimenziju
izgubljenih dana,
i čekamo
da budemo nađeni
u beskrajnom snu
o beskonačnosti
koja nema oblik,
koja ne osjeća strah.

Mi
bez tajnog skrovišta,
bez oružja za obranu
gledamo u oči
svako kaos svoj
i čekamo
da se
ponovo
rodimo.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Procjepi prljavštine

Riječi, ciklični krugovi ljudskih misli
u jednoj mističnoj simbolici religije.

Prljavština, prikazana molekularno,
važnija i veća od lirskoga mi.

Religija u molekulama prljavštine,
ekseri ukucani u knjige.

Zle riječi koje u srcima
ostavljaju rane i pukotine,
stoje kao da pričvršćuju
simbol jedne na ekser
prikvačene perfekcije,
religije, misije.

Sjekira i nož
zabodeni u knjigu
a knjiga razapeta
na krst.

Dok na jednom ekseru
visi poruka
nasuprot poruke
postavljena stolica
kao simetrija
kao alternativa
bolu.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Linija dvosmisla

Molio bih vas milostiva
da prestanete plesati
duž linije
dvosmisla.

Znam ja
da vas
sve to
kao i mene
od blamaže žive štiti
ali nismo li
otišli predaleko
u visine slave,
u dom
kurve milostive.

Ja se visine te
sada plašim,
ja se od pogleda
njenog skrivam.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Oko bjegunca

I pepeo
i magla
i komadić stakla
i sve
što ti si
iz mene pomakla,
pogledom,
korakom,
dodirom,
poljupcem.

Ostalo je sklopljeno
u nepročitanom ja.

Ostalo je skupljeno
u oku bjegunca,
jer znaj
da bijah stalan
i
nepomičan
kao kuga bijela
i gorak
kao savjest krvnika
što ispred kapije
oprosta
stoji.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Vajarska zabluda

Čujem kliktaj
uplašenog galeba,
sijedi starac noćas
nikom ne prašta,
pijan je
i pred
samim sobom
go,
kao od majke rođen.

Vajar
što od grebena.
Bez nadahnuća,
stvara čovjeka,
po prvi
i
posljednji put
zauvijek
vrata
zatvara.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Zalazak

Tko upravlja mojim životom,
besramni bešćutnici,
zasjenjeni saputnici,
a zalazi zalazi,
život iza smrti
zalazi
u kraj
u beskraj
ponavljanja
ili
nekog novog rađanja.

Besramni gramzivci
i postiđeni
jadnici.

U slobodu vjeruju
od slobode strahuju,
mislima opustošenim gramzivošću,
srcima željnim svjetlosti
u tami
slušaju,
uplakanog violinistu.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Mrtva generacija

U blizini smisla,
tapka mrtva generacija.
Smrt je izgleda
jedina prava ostavština.

Ruku vezanih
i očiju uprtih u cilj
gazi crtu kordona,
mrtva generacija.

Pogleda skrenutih u banalnost,
kurtoazija pravda kurtoaznost
a nerazumijevanje brutalnost.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Tačka poriva bijesa

Kreposno sanjaš
na pijedestalu pravde,
osjećaš i tražiš,
tačku poriva bijesa.

U baršunilu okolnosti
tvoga života,
ostati će
vjerni poslušnici
da se
nadjačavaju
u tuzi svojoj.

Lotosovom bjelinom
snop dijamantnih zraka
se
odbija
od suzu
u tvom oku,
u oku suza
u suzi tuga
u tuzi mržnja
u mržnji nepravda
u nepravdi
tvoj novac,
moja draga.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Vratar njenih snova

U praskozorje
usnuo sam san
koji ona
sanja,
i dok mi grudi njene
odvlače pažnju, san mi moj
i u njemu san njen
vraća nadu.

Do polovine rijeke
kročim
pa onda natrag
sa vraćenom nadom
svoj život tražim.

Otvaram vrata njenog sna
i zatvaram otvor bezdana
i sanjam nju, kako sanja me.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Domovina mjeseca

U visine
podiže se glas,
slobodan
i
nesputan,
dostojan slušanja.

Moja domovina,
kao najljepše
sazviježđe univerzuma
raspršena,
u bojama jeseni,
doziva proljeće
a
ne zna
da dolazi zima
a
ne zna
da joj je pred očima
plima,
ne zna
da bez mjeseca
postaje sama
na sebe kivna.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Na poljima od maka

Život skučen
u neograničen prostor
nekultiviranog besmisla i šta?

Nedovršena misao
pretočena u neprijateljski kontekst i šta?

Seoska birtija što pamti postanak zla i šta?

Državni autoritet
bez žiranta,
kao namjerno
izgubljena opklada
i šta?

Siluete sive eminencije
kao nepoželjno rastinje
na poljima od maka
i šta?
i šta?
i šta?

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Veliko nešto

Gdje su nestali ljudi
u tihoj i nevidljivoj diktaturi?

Gdje je otišao pogled njen,
što me za sjenku na zidu
prikrivao vješto,
gdje je nestalo
ono veliko nešto,
što mi je
ionako uzimalo
sve što mi
nije pripadalo.
I šta sad ja
osim u ogledalu odraza
imam?

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Nad mukom

Tišina kad srce
poput vuka zavija
pred slikom što u oku stoji,
slikana kistom
ali stvarana ljubavlju,
eh da samo na trenutak
ubijem tren,
što mi misli vaja,
eh da mi je popiti svo vino svijeta,
da uz jutro zaboravim
da sam rođen,
volio,
posustao
i iz ljubavi od nas,
odustao.

Da se u sunce
zagledam
i da ponovo
u zracima
ugledam
srećne nas
u potrazi za smislom ljubavi,
eh, da mi te je ostaviti
nekom u amanet,
da mi je da te
u nekom novom životu oženim,
da barem jednom
prevarim gospodara okolnosti,
tu staru kukavicu,
što ni pjesnika
u oči pogledati
ne smije.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

U raskoraku ideologija

Bila je dete,
koračala nežno
putima sveta,
bila je dete,
u raskoraku
ideologija
sveta,

Jaka i spokojna kao otac
lepa i beskrajna kao majka,
u procepu mržnje,
kao kontrast,

Irena,
donesena
igrom slučaja,
na tren iskonskom
vraćena,
optužena na ne pripadanje,
dotakla je prstima,
ljubav.

Pomirena sa korakom nepravde,
dotakla je prstima,
suze na obrazima,
trajali smo samo tren,
tren je trajao
dok smo bili mi.

U njoj sam vidio,
sve ono što je bilo
iznad mogućeg.
U noj sam vidio,
Sarajevo
uživo.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Mi, ljudi

Ljudi budu usamljeni,
ljudi ne vjeruju sebi,
ljudi ne vjeruju drugim,
ljudi se uplaše,
ljudi se pripreme,
ljudi uzmu oružje,
ljudi varaju ljude,
ljudi mrze ljude,
ljudi ne poštuju ljude,
ljudi ne znaju koju cijenu plaćaju,
ljudi napadnu ljude,
ljudi polude,
ljudi ubijaju ljude,
ljudi umiru,
ljudi se rađaju,
ljudi ne znaju zašto je zašto zašto,
ljudi ne znaju tko je tko.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Mentalna disciplina

Život je prijatelju,
veoma ozbiljna stvar,
ili ga imaš ili nemaš.

Koliko nas
prati globalne ciljeve,
koliko nas
poznaje kulturu
globalnog.

Moram imati osjećaj
da sam dio kruga zatvorenog,
da bih imao mir moram da znam
kako stvari funkcioniraju,
moram te pridobiti
na svoje frekvencije.

Postoje globalni ciljevi,
postoje globalni ciljevi,
globalni,
postoje,
globalni,
ciljevi,
ciljevi,
osjećaj,
zvuk,
osjećaj.

Čovječanstvo komunicira,
čovječanstvo je izgubljeno,
čovječanstvo je uplašeno,
čovječanstvo je prisiljeno,
ja sam stranac,
ja te volim,
ako ne shvaćaš
onda si izgubljena.

Filozofija je
stvar mentalne
discipline.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

WeiMARE

Kad je jedna suza
iz oka na zemlju pala,
pala je u kolijevku tišine,
pala je
i stvorila
malo
jezero.

Apsolutno
i
nevidljivo
jezero,
mirno
kao ljubav.

Dom za izbjegle pjesnike,
utočište za ljude bez domovine,
malo jezero.

Iz podzemlja
blasfemije,
sja vječna muza
poput posljednje misli
umirućeg Nietzschea,
poput prve ljubavi
vojnika Schillera,
malo jezero.

Sa pogledom
usmjerenim u zenit,
istoku i zapadu
zabranjeno,
Ono šapuće poput nepomenutog,
riječi, misli, osjećaje.

Ono gradi, nove svjetove,
malo jezero.

Ovdje sam čovjek
ovdje to mogu biti,
ovdje liniju stvaram,
ovdje tačka sam,
ovdje ljubav zamišljam
ovdje pravi bauhausler sam
.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Mantra treća
(ženski vještičiji glasovi, vriska i smijeh)

Recikliraj ljude sudbino,
traži tačku
nulte energije,
od nje
sve počinje.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~