Gravity of sound (Audio)

Sound Installation / Instalacija zvuka

Year / Godina: 2017

Time / Trajanje: 5 Min

 

 

Mutual synchronization of metronomes, if we place one behind the other, is a commonly known curiosity. Same principles are probably synchronizing also the mechanical clocks or at least their beats in time. There is also a phenomenon of synchronizing menstrual periods among  good friends, however that is not the topic now.

But what happens when  instead of timing mechanisms – that are ingrained by the “eternal” repetition – we set behind each other mechanisms that are defective? Will they begin to repair each other? Which one is more corrupt? A metaphorical question that could have a social connotation comes to surface: can “two corrupt” ever arrive to the “green branch”? What is harmony? What is the role of humans and their perception in that what we call harmony?

Ten sound recordings of defected mechanical clockworks set in the sound system “The gravity of sound” artistically examine whether harmony and rhythmical harmonics are actually an individual matter?

“Listening of the defected clocks and their disharmonious work, made me notice the rhythmical shapes and patterns that only momentarily met and then disappeared again. After I have listened the recordings for second or third time, I noticed that on same places these short rhythmical encounters were no longer there.”

„The gravity of sound“ is an installation that needs one artistically created acoustic situation in space. In the sound field of hearing, the synthesis of all ten signals, reflects the rhythmical patterns – that I do not even know if they are the result of my imagination or one acoustical or mechanical phenomenon – much better than in one audio file mix-down.

Probably, in each case, everything is different, and again sociologically speaking, one must listen to the chaos in order to hear the moment of pure harmony.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Uzajamno sinkroniziranje metronoma, ukoliko ih postavimo jedan kraj drugog, opće je poznata zanimljivost. Na istim principima je vjerojatno zasnovan i efekt sinkroniziranja mehaničkih satova ili barem sinkroniziranja njihovih otkucaja u vremenu. Postoji čak i fenomen sinkroniziranja menstruacija kod dobrih prijateljica ali to u ovom slučaju nije tema.

Međutim, što se dešava kad umjesto mehanizama za mjerenje vremena – koji su uštimani na „vječno“ ponavljanje ili terminologijom umjetnosti zvuka rečeno, na „vječni“ loop – jedan kraj drugoga postavimo mehanizme koji su kvarni? Hoće li se međusobno početi popravljati? Koji je pokvareniji? Moglo bi se postaviti i metaforičko pitanje koje može imati socijalnu konotaciju: mogu li „dva kvarna“ izići na „zelenu granu“? Što je sklad? Kakva je uloga nas i naše percepcije u tome što smatramo skladnim?

Deset snimaka otkucaja pokvarenih mehaničkih satova postavljenih u zvučnoj instalaciji „Gravitacija zvuka“ umjetnički istražuju da li je sklad i harmonija ritma zapravo individualna stvar?

“Slušajući kvarne satove i nesklad njihovog rada, na trenutke sam primijetio ritmičke forme i mustre koje se samo na trenutke sklope a onda ponovno nestanu. Nakon što sam slušao isti snimak drugi ili treći put, na istim mjestima ti kratki susreti ritmičkih formi kao da su nestali.”

„Gravitacija zvuka“ je instalacija za koju je potrebna jedna umjetnički stvorena akustična situacija u prostoru. U zvučnom polju sluha, sinteza svih deset signala, daleko ljepše oslikava ritmičke mustre – koje evo ni sam ne znam jesu li rezultat moje mašte, akustičnog ili mehaničkog fenomena – nego kad se instalacija sluša kao smiksana audio datoteka.

Vjerojatno je kod svakog zapravo sve drugačije, i ponovno, sociološki gledano, valjda treba slušati da bi se i u mehaničkom kaosu mogli doživjeti trenuci čiste harmoničnosti.