Ešaloni interesnih grupacija organizirani po sistemu valjaosamtikadtijenajvišetrebalo i tusijersamtejatupostavio, služe. Iz ničega u korupciju iz korupcije u robstvo iz robstva u grobstvo. Ali ne počinje korupcija od kraja, oni što se važu na kraju lanca ucjene sanjaju o pravdi ili barem o legalizaciji nepravde kojoj svjedoče. A pravac je jedan.
Multi-kulti-level-marketing. Potpuno legalno varanje očajnika na veliko. Socijalno opravdano, politički korektno. Tako i nikako drugačije se danas sistem pravila uspostavlja. Tako i nikako drugačije. Što je najgore.
Prošle su godine kad su javne institucije pile krv poštenoga radnika, prošle su godine kad su te institucije gradile javno poštenje kupovinom lojalnosti. Ali prošle su i godine od kad se godine broje. Prvo idu godine neimanja, godine anulacije, onda idu godine uspostavljanja sistema pravila, pa onda godine selektivnog pomaganja odabranim, godine sistema odabira lojalnih, kad je trebalo biti čovjek, lojalan i odan, odabran i/ili u mozak jeban, kad se prestajalo biti svojim čovjekom kako bi se postajalo nečijim čovjekom. Godine kad je trebalo biti poslat od nekoga. Kakva je to tek sloboda bila, i prošla.
Tako, umjesto najprincipijelniji, najinteligentniji, najpravedniji i najpošteniji, na vertikalnim polugama sistema, umjesto nepotrošivih dijamanata, stoje beskičmenjaci koji se okreču onako kako vjetar dune ili sunce zasja, sve pod izgovorima: neodlučujemsamoja i imaiznadmeneneko.
Ali, gdje je gore vrh te multi-kulti-level-marketinške piramide koja nije nužno vezana za neke apstraktne ideološke i filozofsko-globalističke aspiracije, zavjere, masone i tako dalje, već za najobičnije životne stvari? Gdje je red u koji treba stati tinejdžer ili tinejdžerka da im u životu krene, da dobiju posao, platu, zdravstveno osiguranje, da se prijave i dobiju stan? Zašto moraju da čekaju da im agresor odbije pola tijela da bi ispunili kriterije bitisanja najjadnijim?
Kako drugačije da objasnim sam sebi „sistem“ koji dolaskom na vlast, u grob otjera stotine hiljada ljudi, iz zemlje istjera milione žena i djece, primora ih da ispruže ruku i traže socijalnu pomoć od potpunih stranaca, primora ih da rade poslove koje niko ne želi da radi, primora ih da se prilagođavaju dalekim klimatskim okolnostima, adetima i verama. Kako drugačije da shvatim da u eteru jedna te ista priča dvadeset godina služi da se na osnovu iste opravda generiranje apsurda na svakom mogućem mjestu na kojem se za to ukaže prilika? Zašto se sadašnjost prošlosti – od glagola prošlostiti – a prošlost modulira, privatizira i prezentira kao pamčenje sadašnjosti?
Nema ovdje ko da brani šta, život dolazi na kapaljku, ovisnost o multi-kulti-level- marketinškoj piramidi ili piramidama života je sistem stvarnog porobljenja, unutar kojeg nema „štetnih ugovora“ da ih analiziraju analizatori. Sistem koji dvadeset godina bira i u dug utjeruje odabrane, svoje, sistem koji u ešalone organizira očajnike koji su vođeni interesom i nagonom, ekonomski opravdanim konzumerizmom.
Ešaloni ljudi postrojeni u stavu voljno stoje mirno jer su navikli biti napeti, čekati na šansu da dokažu svoju odanost interesu i svakodnevnom porobljavanju unutar kojeg je jedan put ka slobodi. Porobljavanje drugih kako bi u cilju oslobođenja porobljavali i ucjenjvali druge, koji valjda ne znaju da cijene slobodu. Kad se stvar sabere, kad se pomnoži sa brojem ljudi, dobije se grafički prikaz ili mustra za reprodukciju lojalnog i odabranog roblja vođenog marketinški kontroliranim interesima i tehnološki podraženim nagonima.
Istina je vjerojatno u slobodi, negdje na vrhu piramide snova i nadanja, negdje gdje niko nikom ništa ne duguje i gdje niko nikog nema u šaci i ne ucjenjuje. Vjerovatno. Kroz piramidu se negleda, ili ne vidi, piramide zapravo nema, nema ni mustre, nema ni interesa, nema ni ucjena, nema vala ni korupcije, to je samo način kako poslujemo, ispod tezge, na sitno, varamo velike prevarante koji nas na veliko varaju prodajući nam sitnice kao velike stvari i tako sve u čevrntiju.
U nekom distopijskom scenariju, vjerovatno će doći do interesnog rata multi-kulti-level-marketinških piramida, agresija je za sad prisutna samo u marketinškoj komunikaciji, pod sloganom neka se prodaje bolji, sad za sad su interesi strateški raspoređeni, tržište prodavanja magle je beskonačno, bitni su interesi koji proizilaze iz marketinške magle. Nije nužno da ti interesi budu svima poznati. Level u mraku drži level i prodaje mu svijetlo na treptaj. Najvažnije je da se izuzev svijetla ništa drugo i nevidi.
[~] 