I sunce je vazda u mraku

profile

Scenografija je obskurno osvijetljena i glavni junak prilazi ogledalu. Kamere ga snimaju iz dva ugla, ogledalo nema ram, tako u oba kadra nastaje dojam dvojine. Odraz u ogledalu je shrvani junak a onaj koji mu se obrača je samouvjereni junak iz kojeg se sa vremena na vrijeme stvaraju samouvjereni klonovi prikazani u realnosti iza shrvanog junaka.

Kako tebi nije jasno da sam ja zapravo ti?

Ja, čovječe, ja sam ti.

Dok sam ja ti, i na kraju krajeva, dok smo svi mi ti, razgovaraćemo o tvom identitetu.

Ti si čovječe jedini koji nemaš identitet.

Svi mi ga imamo.

Svi mi smo složni da smo ti.

Vidi te kakav si bezitentitetni stvore.

Vidi nas, složni.

Situirani.

Priznati.

Poznati.

Afirmirani.

Napirlitani.

Kreditno solventni.

Fit i rahat.

Pratimo te ba.

Pravimo te budalom.

Ismijavamo.

U ludilo utjerujemo.

Iz ludila istjerujemo.

U zdrav mozak te …

Znaš ti već šta.

Znamo svaki tvoj korak unaprijed.

Provaljen si.

Skidamo ti misli i prije nego ih pomisliš.

Mi smo ti.

Vidi nas kako smo veličanstveni.

Svaku tvoju misao prodajemo za pare kao svoju.

Ti si najobičnije bezidentitetstvo koje nema pojma ko je.

Mi smo zato tu.

Da ti pomognemo.

Da se spoznaš.

Složno.

Dok ne pukneš.

Dok ne dokažeš da bez identiteta nema ničega.

Tada ćemo ponovo mi biti u pravu.

Mi, ne ti.

Ja, ne ti.

Džaba se koprcaš.

Ovako se nama svima isplati.

Što je tebi gore.

To su ti misli originalnije.

Znamo mi to.

Prošli smo tu školu.

Ne tako davno.

Nisi ti ti.

Ja sam čovječe ti.

Ja, a ne ti.

Džabe se sikiraš.

Trebaš nam živ.

Nasikiran.

Da ponireš u dubine.

Da stvaraš novo.

Ne da reproduciraš staro.

Novo košta bol.

Staro pare i slavu.

Staro imamo.

Da arlaučeš kao neman.

Da iz tvog arlaukanja o nepravdi,

mi možemo uzeti ono originalno,

da ga možemo prodati kao komediju o tvom životu.

Patetičnoj egzistenciji bezidentitetnika,

jer ona je ja, mi, a ne ti.

Ja sam čovječe,

ne ti.

Ti si samo odraz autorstva.

A autorstvo, to smo svi mi.

Ne ti.

Svi mi.

Ja, a ne ti.

Samouvjereni junak se okreće i odlazi, a kamera se udaljava i lice shrvanog junaka ostaje na sredini kadra kao točka.

Komentariši