U zemlje uvjerene da im blagostanje proizilazi iz stepena zaštite ljudski prava i sloboda pristižu izbjeglice, dobro, ljudi, i to sve sa njihovim pravima i slobodama koje nose u svojim zavežljajima i kultur-političkim identitetima.
Ljudska prava i slobode zapravo su privilegija koja košta. A mjeri se u eksploataciji, obično ljudi, ponekad i prirodnih dobara, ali možda je najbolje reći – kao što je to lijepo objasnio el presidente Mujica – u eksploataciji vremena. Bez eksploatacije tuđeg vremena nema viškova a bez viškova nema …
Zemlja koja na bilo koji način krši bilo koje ljudsko pravo osim naravno prava na slobodno vrijeme, vrlo brzo se nađe na nišanu političke kritike ili diplomatske blamaže zemalja visokog stepena zaštite ljudskih prava. Taj stepen, tim zemljama, daje političkih kredibilitet da sebe smatraju nositeljicama civiliziranosti.
Ljudska prava, njihovo definisanje i politička težnja ka osiguranju istih svim ljudima podjednako, zadatak su jedne specifične grupe ljudi koja se bavi eksploataciom vlastitog vremena za potrebe dobrobiti svijeta. To su ljudi koji istražuju i sakupljaju argumentaciju za blamažu i obaranje bilo kojeg oblika poretka, društvene organizacije ili organizacije društva, koja nije zasnovana na osiguranju ljudskih prava i sloboda. To jest tom njihovom privatnom biznisu za dobrobit svijeta. Taj poredak zapravo, onako kako je formuliran nije uspostavljen niti na jednoj jedinoj tačci planete zemlje. Jedino tako taj poredak je zanimljiv, globalan, nedokučiv i beskonačno neupitno upitan.
Iz zaštite ljudskih prava i sloboda proizilazi svaka politički argumentovana pobuna koja vodi do nemira, anarhije, haosa, mrtvih, silovanih, izranjavanih, izbjeglih i na kraju do opće bespomoćnosti i patetičnosti unutar koje ne postoje više nikakva prava, nikakav poredak i na kraju, uglavnom nema odgovornosti.
Nakon anarhije i haosa najglasniji su vapaji za ljudskim pravima, idealom koji nije zagarantovan niti na jednoj tačci planete zemlje. Stvar je samo mjesta kojeg su se snavezali oni koji teže osiguranju ljudskih prava i sloboda te ga koriste kao specimen za svoje zahtjeve prema svima onima koji tek treba da dokažu svoj odnos prema ljudskim pravima i slobodama koja nameću svugdje u svijetu gdje treba politički argumentovana pobuna iznutra, jer valjda su tamo svima ta prava zagarantovana i nema problema.
I to što ja imam pravo da serem o ljudskim pravima i onim koji seru o njihovoj zaštiti je moje ljudsko pravo. Samo nisu svi kao ja, ima ljudi ili čitavih zemalja čije politike ne vole biti objektom istraživanja demokratičnosti i procjenjivanja stepena zaštite ljudskih prava i sloboda i diplomatske blamaže, te zemlje ne pišu izvještaje, oni jednostavno na jedan interesantan način, analitiku problema ili problem analitike premjeste u dvorište analitičara.
Na EU sceni je politika nacionalcentrizma a rast nacionalnog ponosa i istovremenog osjećaja individual-nacionalne uzvišenosti prema općem planetarnom jadništvu koje „zbog svoje neciviliziranosti“ mukom dolazi da nađe utočište i prosv(i)jetljenje baš u “nacionalnoj sadaki domaćina”, u direktnoj je vezi sa padom političkih poredaka usljed globalne blamaže zbog neosiguravanja ljudskih prava i sloboda.
Veoma je važno podebljati ulogu domaćina koju nacionalcentrizam zastupa i iz koje proizilazi jedan specifičan jauk, jedan ton koji će vremenom početi da zvuči kao nekakva patetična tlapnja “nacionalkozmopolitizma” i koja će vremenom proizvesti infantilno pitanje ekonomske isplativosti ljudskih prava i sloboda samo ovaj put u vlastitoj avliiji: npr. „a zašto mi da plačamo zaštitu njihovih ljudskih prava i sloboda?“.
Vremenom, kad ugrožavanje ljudskih prava bude vidljivo na svakom pločniku ispred svakog doma za ljudska prava u svakom dijelu ulaštenog kontinenta zasnovanog na spočitavanju ugrožavanja ljudskih prava svim svojim bivšim i sadašnjim kolonijama, iz kojih je eksploatisano sve što je moglo da se eksploatiše, pitanje zaštite ljudskih prava doći će kao bumerang tačno tamo odakle je i krenulo, instituciji čovjeka, koji ni sam nema pojma šta je, i u skladu sa čim je, u skladu sa svojim pravom koje mu je propisao biznismen za dobrobit svih ili u skladu sa…
[~] 