Priprostost je valjda ta koja na simpatičan način u odnos dvije nepoznate varijable unosi tzv. duhovnost koja služi kao neka žica za razumjevanje i međusobno oblikovanje uzajamnosti. Kad ta uzajamnost traje dugi niz godina, kad ona postane podrazumijevajuća onda se ona, takva, na priprostosti utemeljena počinje smatrati habitusom kulture iz koje potom – kad se vremenom u bosanskom loncu sve fino obari – proizilaze norme uzajamnosti koje zbog identifikacije sa elementima uzajamnosti i priproste duhovnosti bivaju prihvaćene kao fundament autohtonog identiteta.
Kroz društvene odnose se norme tog tipa provlače bez mnogo analitike i truda, a najteže je razumjeti sebe, svoj habitus. Tako vremenom i priprostošću stasava kolektivitet koji uzajamnu duhovnost i njene oznake prihvata ili odbacuje. Ono što kolektivitet prihvati i zadrži postaje kult, u centru kulta su norme a substanca normi su navike. Valjda tako nekako sistem prihvaćenih navika postaje mentalitet kolektiviteta sa kojim se individue tog kolektiviteta identificiraju i slažu i taj mentalitet tako postaje njihov individualni. To barem ja tako doživljavam, taj mentalitet.
Taj mentalitet je evo ima bar dvije decenije – kako kažu svi od intelektualaca do priprostih građana – kriv za sve. Ja sam eto sve nešto zagledao i osluškivao da saznam šta je taj mentalitet i kakav je to sklop koji je kao pojam kriv za sve što se desilo ovim ljudima. Mentalitet naš je navodno toliko kriv i nakaradan da u njega staje opće odobravanje svih za sve, istovremeno, bez njega, dakle mentaliteta, nije moguće niti biti. Bez mentaliteta nas nebi ni bilo a za to što smo umalo nestali kriv je mentalitet. Eto. Sad je sve jasno.
Da bi se mentalitet valjda promjenio potrebno je onda promjeniti sve. To se jednostavno neće svidjeti skoro svima tako da se tu treba maniti ćorava posla. Mentalitet valjda, tako kažu i rade, treba izučavati i s vremena na vrijeme kroz umjetnost ismijavati. Eto, i to ismijavanje sam sebe je dio mentaliteta. Mentalitet jednostavno nije moguće zaobići. Kakav frikin vektor. Isnt. Svaki put kad napravim neku političku grešku ja imam vadionu, mogu da kažem da je to zbog mentaliteta i svi će se složiti. Mentalitet nam je haveru totalno otiš'o. Svi su haveru bolji od nas, u svemu. Najgore je ba biti mi. Kultura koja vjeruje da joj je suština nakaradna.
Zaboravili smo na okus pobjede, okus ponosa, to je ta neka energija koja prožima kolektivitet koji onda svijetla obraza stoji pred svijetom i ima opravdanje za svoj ponos. Ka toj energiji se kolektiviteti usmjeravaju, to je energija koja od kolektiviteta do individue stigne munjevitom brzinom. Kolektiviteti koji se naviknu na tu energiju raspolažu sa sistemom mjera kvalitete uzajamne duhovnosti i taj sistem mjera kvalitete predstavlja temelj sustava uzajamnosti. U tom slučaju, mjere kvaliteta preuzimaju funkciju priprostosti. Mjere služe da se nepoznate varijable razumiju i da definiraju uzajamnost. Te mjere zovu se standardi kulture. Tako valjda nastaje pobjednički mentalitet. Ono što bi baš bilo fora za saznati je, od kuda Bosancima i Hercegovcima mentalitet? Pa još i pogrešan? Ko kaže da je pogrešan?
Prisustvujemo li konačno trenutku postavljanja pitanja mjere do koje Bosanci i Hercegovci „tolerišu“ bezobrazluk koji je sebi uzeo za pravo da sve što vidi omalovažava, ponižava, kritikuje i štajaznam dekonstituira do te granice da i mentalitet kao esenciju ili fundamet društva smatra pogrešnim. To je postavka koja ne može doći od Bosanca i Hercegovca. To je postavka koja mora doći iz usta nekog ko Bosance i Hercegovce planira da pokori okrečući ih same protiv sebe. Isprva davanjem poticaja za samokritičko ismijavanje samih sebe a potom dodavanjem ulja na vatru.
Razumijem ja kritičara koji kaže, te ne valja ti kako ovo ili ne valja ti arhitektura ili ne valja ti jezik, te ne valja ti muzika, te ne znaš svirati, te pojma nemaš, te ‘vako, te ‘nako ili pokupio si ovo ili ono, ukratko, to je ono doljevanje ulja na vatru, ali da neko može doći i reči ne valja ti mentalitet, ne valja ti suština tebe, neko ‘ko da bi to vidio mora doći od nekud gdje nije tako. Dakle tatrane. Takvog osvajača svijet još nije vidio. To je đubre koje poništava sve do u mentalitet kao suštinu domaćinovog bitisanja uključujući i njegovo gostoprimstvo, isto to gostoprimstvo zbog kojeg je to isto đubre tu. Sve skupa vonja na konstrukciju: ILI ĆEŠ BITI NACISTA ILI TEBE I TVOG MENTALITETA DOMAĆINE, NEĆE NI BITI. Fuj.
[~] 