Fissuration report (Bosnian)

Izvještaj iz procjepstva / Gattschaft Bericht

Vrijeme realizacije: 2008 – 2009
Jezik: Njemački
Trajanje:
Tekst i naracija: Haris Sahačić
Dizajn zvuka: Markus Westphal
Muzička tema: Nermin Aganović
Gitara: Martin Kettelhut
Ženski vokali: Natasha Fernandez Lopes, Caroline Olbertz

Radio-poetski uradak koji tematizira emocionalne konsekvence koje politika ostavlja na pjesnika. Ugao gledanja nije zasnovan na naučno dokazivim činjenicama već na subjektivnosti autora ili na onom što se u politici dešava “između redova”. Izvještaj iz procjepstva u kontekstu umjetnosti zvuka oslikava medialnost okruženja i psihološkog stanja u kojem se autor nalazi.

Gattschaft Bericht ist ein innovatives Format für die Radio Berichterstattung das die subjektive Reflexion der Wahrnehmung der Gesellschaft darstellt. Der Raum in welchem entsteht der Ausdruck ist ein Raum das sich zwischen der Wahrnehmung der Umgebungsreiz und der Emotion das dieses Reiz im Autor schafft. Blickwinkel ist hier nicht auf wissenschaftlich Beweisbaren Tatsachen sondern auf der Subjektivität des Autors begründet. Im Kontext des Klanges Gastschaft Bericht widerspiegelt Medialitaet der Umgebung bzw. psychologischen Zustand in welchem Autor schafft.

Fissuration report is a innovative format for radio reporting, format that represents subjective reflexion of the social perception. Space outside which is generated the expression between the perception of the influence of the surroundings and the emotion that is created by the influence of the surrounding inside the author. Point of view is not based on scientifically provable facts, point of view is based on the subjectivity of author. Fissuration report reflects in auditive sense medial environment and, psychological stand in which author is creating.

Prijevod

Muški glas:

Sad mjerim daljinu
između moje smrti
i moga sna.

I, uvijek kad do toga dođe,
časa vina,
iz  Heidelberškoga bureta
dođe sama,
kao nevidljiva nit
što vuče me
iz ovog pakla van.

Kao sad
kada noć
nad Mostarom pada,
dok se jeka šapata zaljubljenih ženskih srca
mahalama valja.

Razmišljam o protraćenim daljinama,
o krvavim rovovima,
u kojim moji snovi,
moji drugovi,
ostaju zauvjek
zakopani.

Izgubih,
snagu sanjara,
utopiju ideologa,
suzu idiota,
izgubih i ono
što mi nikad
ni pripadalo nije.

Tek sad znam,
da protraćene daljine,
znače stvaranje,
a stvaranje
niti je kad počelo,
niti će kad završiti.

Opasnost vreba,
na vrhu svijeta
i na dnu nebesa,
prijeti i briše sjećanja
na dobrotu,
na pra-pretke.

Kao trenutak,
koji prelama
brižljivo postavljene zamke
iluzija.

Onih
koji među nama
istine tkaju
jer se vlastitih laži plaše
i dok u vlastitoj nevjerici sjede
za milost i pravdu mole.

Šta ako tu više nema šta da se zna?
Šta ako više nemam šta da kažem,
ništa da dam?

Slobodan, u usponu ometen
glumim blasfemičara,
samo za tebe
i pucam u sunce,

Pucati da bi se ubilo,
pucati da bi se ubilo,
pucati da bi se bilo ubijeno.

U spontanoj igri osjećaja,
riječi prestaju da žive
i prepuštaju igralište
preplavljeno predpostavkama i zanosima.

Stojim pred tvojim očima,
sa svim svojim blamažama.
Samom sebi
vjerovati više ne mogu.

Ako prestanem nevjerovati,
kad bih samo mogao prestati
sebi tebe pravdati,
možda bih mogao uspjeti
u sebi čovjeka pronaći.

Dok čekam na amnestiju
bježim kroz maglovite misli
i padam u podzemlje,
U kolijevku iskrenih.

Ženski glas:

Jednostavno i nijemo,
ja stajati ću
na tamnoj strani ulice,
odmah pokraj tvojih misli.

Muški glas:

Kad bih još samo mogao
u tvojim očima potražiti
svoj mir.

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s