Touching the inside distances (Bosnian)

Uvod

Radio uradak „Dodiri unutarnjih daljina“ je radio esej, koji slušatelja ili slušateljicu uvodi u jedan haotični i nemilosrdni svijet misli autora. Radnja se dešava u samom autoru. U njegovoj ljudskoj, duhovnoj i njegovoj imaginativnoj dimenziji. Radio esej sam po sebi otvara dušu autora i dodiruje daljine njegovog unutarnjeg svijeta. Svijeta stalne potrage za identitetom, svijeta permanentnog propitivanja vlastitih vrijednosti i svijeta vlastitog viđenja sebe. Budući da se ovdje radi o jednoj kreaciji koja govori o uzrocima i unutarnjim stanjima koji dovode do same kreacije, autor otvara vrata vlastitog viđenja njegove unutarnje stvarnosti, ljudskosti, umjetnosti, laži, etike i pruža slušatelju ili slušateljici uvid u univerzum koji egzistira u autorovoj unurašnjosti. Autor samog sebe shvata kao laž ili umjetničko djelo, a uloga lažova je dodijeljena unutarnjem univerzumu koji postoji u autoru. Odnos između lažova i laži je glavni generator poezije. Filozofsko propitivanje ovog odnosa se završava provokacijom čovjeka koji egzistira u autoru tj predstavljanjem njegovog neznanja.

Dramaturgija i tekst

Radio esej „Dodiri unutarnjih daljina“ je poetsko-filozofska priča u kojoj poezija služi da se poetska misao autora predstavi kao finalni proizvod filozofskog propitivanja njegovog Ja. Filozofsko propitivanje je jedan monolog autora ili naratora koji svjesno komunicira sa eterom, odnosno, slobodoumno sam o sebi filozofira. Cjelina je jedna samorefleksija autora koja se razvija prema jednoj vodilji. Ovaj proces je označen najavama, a najave služe kao crvena nit kroz metodologiju samorefleksije.

Kompozicija zvuka

Radnja radio eseja „Dodiri unutarnjih daljina“ postavlja slušatelja ili slušateljicu u jedan apstraktan prostor, zbog toga će kompozicija zvuka pojačati apstrakciju ovog prostora. Pošto radio esej ulazi u sferu psihologije, kompozicija zvuka će decentno tendirati prema jednom psihodeličnom muzičkom izrazu.

Naracija

Kako bi se predstavili različiti stavovi autora prema vlastitom mišljenju, narator će se koristiti različitim glumačkim tehnikama. Struktura naracije se sastoji iz filozofskih objašnjenja unutarnjih konfrontacija koje će biti intimno i poetski šapatom izgovorene. Filozofska objašnjenja smještaju slušatelja ili slušateljicu u poziciju autora, onosno naratora koji se dvoumi o vlastitoj poeziji i koji istu ironično komentariše.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Glas naratora (teatralan šapat):

Na kraju
ja
u mozaiku,
svemira
gubitnik u bici,
protiv, vremena.

Napomena za montažu: Riječi – Na kraju/ svemira / u bici protiv vremena – je potrebno izolirati kao eho i u toku dalje naracije koristiti kao pozadinu.

Ženski glas: Stanje.

Glas naratora OFF (objašnjavajući): Možda će zvučati banalno, ali svaki put kad promijenim okolinu, vraća mi se osjećaj stapanja sa univerzumom. Možda zbog samoće, možda zbog… Ah… Ne znam. U takvom stanju, ja ne osjećam gravitaciju, ostajem na jednom mjestu, ne osjećam promjenu supstance, ostajem upravo ono što sam, a to što sam, to ostavljam drugima da procjenjuju.

Glas naratora (teatralan šapat):

Ja sam jedna stvarnost
Raspršen u svemiru
svojeg univerzonazora svjestan
sam,
nag…
kao od majke rođen.

Napomena za montažu: Riječi – Ja sam jedna stvarnost/ u svemiru / sam – je potrebno izolirati kao eho i u toku dalje naracije koristiti kao pozadinu.

Glas naratora OFF (ironično): Čekam na jednostavnost i iskrenost, kao kakva mlada što čeka svog mladoženju.

Glas naratora (sa puno integriteta):

Nekako,
pun nade
raspršen.

Ženski glas: Jedna laž u potrazi za iskrenošću u samoj sebi

Glas naratora OFF (euforično): Spreman sam da se za taj cilj, žrtvujem. Vladavina jednostavnosti. Kako li je samo teško do nje doprijeti?! Ona je dalja od iskrenosti. Ona je dalja od svega što ne razumijem a trebalo bi da razumijem, jer mi je blisko.

Ženski glas: Analiza supstance.

Glas naratora OFF (objašnjavajući): Interesantno je kako svaki djelić mojeg Ja, raspršen u svemiru tako perfektno prepoznaje iskrenost i jednostavnost. Moglo bi se reći da me ova iskrenost i jednostavnost u kombinaciji sastavljaju i vezuju. Za mene je ova kombinacija nešto kao savjest, medij individualnosti, medij subjektivnosti, kamen temeljac, na kraju krajeva. šta je objektivnost bez estetike subjektivnosti?

Ženski glas: Lažov je umjetničko djelo, umjetničko djelo je laž.

Glas naratora (šapat i dvoumljenje):

Ja sam jedno umjetničko djelo,
ja sam jedna laž.

Napomena za montažu: Riječi – Jedno umjetničko djelo / jedna laž je potrebno izolirati kao eho i u toku dalje naracije koristiti kao pozadinu

Glas naratora OFF (objašnjavajući): Interesantno je kako iskrenost i jednostavnost predstavljaju samo jedan trenutak u umjetnosti. Suština ljepote. To je taj trenutak, kad shvatim da tamo negdje iz
sve te snage tame do mojih čula dopire eho mojih vlastitih sanjarija. Eho koji dodiruje unutarnje daljine.

Glas naratora (teatralan šapat):

Uz pomoć slučaja
spoznajem,
bilo svemira.

Glas naratora OFF (objašnjavajući): Kao jedan zatvoren prostor, u kojem svako osluškuje eho vlastite jednostavnosti i vlastite iskrenosti. Okolina je čudo.

Ženski glas: Eho ega jedne laži.

Glas naratora OFF (objašnjavajući): Malo je neprijatno, kad ti eho univerzuma jednostavno i iskreno vrati priču koja te frapira i zgrozi, kad počneš da se opireš ili se zavaravaš da možeš da se sakriješ od vlastitog eha, kad počneš uvjeravati okolinu i ljude koji te okružuju da to što ti univerzum vraća, nije istina.

Glas naratora (šapat, eho):

Ja sam jedno umjetničko djelo
Ja sam jedna laž

Glas naratora OFF (ironično): Kao da istina postoji, kao da jedna usta mogu da je izgovore. Još kad se onda pored tebe nađe prvi licemjer koji se potom pretvara da ti vjeruje, tada kola, krenu nizbrdo.

Ženski glas: Dezavuiranost lažova.

Glas naratora OFF (objašnjavajući): Tad i nema nekog velikog smisla pokušavati zaustaviti dezavuiranost. Ona preuzima automatski najviše mjesto u hranidbenom lancu sistema tvojih vrijednosti. Dezavuiranost dominira. Ali pored činjenice da dominira, ona se ponavlja, ona je redudantna. Po tome je prepoznatljiva. Dezavuiranost se ponavlja i to kao kakva apsolutna konstanta ili nepromjenjivi vektor, pri tome ona ostavlja uvijek isti okus u ustima.

Glas naratora (šapat, eho):

Ja sam jedno umjetničko djelo,
ja sam jedna laž.

Najava (Ženski glas): Lažov i etika.

Glas naratora OFF (objašnjavajući): Čovjek u meni vjeruje da će neko, nekad o njemu suditi, vjerovatno kad umre ili kad taj neko izloži cjelokupan sistem i sve što čovjeku u meni predstavlja stvarnost jednom resetu. Ipak, nikad mi u potpunosti nije bilo jasno prema kojim kriterijima će taj neko da sudi i zašto?

Glas naratora (šapat, eho):

Ja sam jedno umjetničko djelo,
ja sam jedna laž.

Glas naratora OFF (objašnjavajući): Prema kojim kriterijima umjetnik koji teži savršenstvu sudi o svom nesavršenom umjetničkom djelu i kako se osjeća umjetnik na kraju, dok sam o sebi sudi?

Glas naratora OFF (objašnjavajući): Moja umjetnost je nemilosrdna, anarhistična, traumatizovana ali tek u svojoj avangardnosti, ona je jedan prostor u kojem estetika i semantika vode permanentnu bitku za dominaciju. Zbog toga se, s vremena na vrijeme, desi jednostavnost i iskrenost i u meni. Svijet je tad prepozna, automatski.

Glas naratora (teatralan šapat):

Ostajem da stojim
počinjem slobodan da mislim.
Čekam eho univerzuma.

Napomena za montažu: Riječi – Ostajem / slobodan, je potrebno izolirati kao eho i u toku dalje naracije koristiti kao pozadinu

Ženski glas: Opravdavanje samodopadljivosti.

Glas naratora (objašnjavajući): Čovjek u meni se nada, da će posljednje prije reseta biti iskrenost i jednostavnost. Iskrenost i jednostavnost bi trebalo da daju iskrenu i jednostavnu kritiku njegove suverene individualnosti.

Glas naratora (teatralan šapat):

Ako stojiš iza ljepote,
jedino ljubav te može ubiti,
jedino bijes te može osloboditi.

Napomena za montažu: Riječi – Ljubav može ubiti / Bijes može osloboditi, je potrebno izolirati iz naracije i koristiti kao pozadinu

Glas naratora OFF (ironično): To je nešto, što će čovjeka u meni, isto kao i umjetnika kritika vremena, uništiti.

Ženski glas: Kraj.

Glas naratora OFF (bijesno): Čovjek u meni, nema pojma ko je, čovjek u meni, nema pojma gdje je, čovjek u meni, ne zna šta zna, čovjek u meni, nema pojma o tome, šta ne zna.

Glas naratora OFF (objašnjavajući): Čovjek u meni se nije udaljio od usamljenog skeptika sa početka ove priče, on pokušava da objasni prvom licemjeru do sebe, a tako i cijelom svijetu, da eho univerzuma koji prodire kao sinus ton do u suštinu individualnosti, nije istina. Čovjek, prema uzoru na svog stvoritelja nije ništa drugo do usamljeni skeptik, lažov, izgubljen u vlastitoj dezavuiranosti koji čeka sa strahom i istovremenom nadom na jednostavnost i iskrenost.

Napomena za montažu
: Riječi koje su u toku naracije bile u pozadini korištene kao eho će sastavljati na kraju jednu poemu i tako zaključiti dramaturški ciklus.

Ljubav može ubiti
Bijes može osloboditi
Ostajem slobodan
protiv vremena
ja sam jedna stvarnost
ja sam jedna laž
na kraju univerzuma
ja sam jedno umjetničko djelo
u svemiru
sam.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s