[~]

Intertekstualna intervencija nadahnuta poemom Bertolda Brechta pod nazivom “O Njemačka blijeda mati”. Fragment iz moje autorske radio drame: “Poltronija”

Neka drugi o časti svojoj zbore,
ja ću o svojoj morati da čutim.

O domovino blijeda kćeri
zašto stršiš
međ nacijama čistokrvnim?

Sama,
u čošak tuđih mrakova utjerana,
da budeš sve što nisi,
dok za stolom beščašća
pobjede slave,
djeca tvojih
robova,
lopova,
snobova.

Kad je tmina
što te i danas obavija
još mlada bila
očusi sudbine tvoje
podigoše ruku na te.

Sad dušom tvojom okićeni
u ime tvoje zbore
u lice ti se smiju
jer to više nema ko da zna.

Tvoja je kuća srušena.
Iz praznog prostora,
vrišti kletva nad kletvama.
A trebalo bi kao,
tiho da se pravdaš,
djeci, tvojih
robova,
lopova,
snobova.

Zašto te okružuju
bogati prvaci
a prate
bijedni ludaci,
što prstom pokazuju nate,
i dušmana tvojih
radosti slave?
I dok tišinom tvojom,
savjest sapiru svoju, akustika svemira
sluša njihov podsmijeh
i hipokriziju.

O domovino blijeda kćeri.
Kako su se samo uzdigli,
da bi na koncu postali
prvo snobovi,
pa lopovi,
pa robovi,
što sjede za sofrom beščašća
i prema čošku gdje stojiš
jednim okom vire,
tišinu ništavila,
kako vrišti sliše
i vide strah lično,
dok okrenut tebi,
u dubokom naklonu stoji
i diše.