[~]

 

 

Prije sna,
ti i ja.

Daleko od zaborava.
Između zidova,
besmisla.

Ako nismo živi,
ako nismo krivi.

Ti i ja.

Jedno drugom,
utjeha.

Kao
svjetska zavjera,
kao
inspiracija.

O čemu govoriti,
u čemu biti.
Ti i ja,
moja velika,
hodamo alejom,
smrtnika.

Ponekad te čujem
dok nježno koračaš avlijom,
spretno stiklom varaš,
kaldrmu,
u ušima mojim
komponuješ arije.

Kažeš daj mi pljugu,
jer ne znaš šta da radiš.
Pitaš me da li plačem.

Čekaš da se u meni slomi prezir
da mi iz ruku ispadne nebo
pa da ti se sve to
prospe u krilo.

Gledam tvoje tijelo
a kao da ga svi moji snovi vajaše,
u nekom drugom vremenu.

Želim da mi smetaš dok ti pišem
da mi se smiješ
i pitaš me,
kako me nije stid
toliko te voljeti.

Da ti kažem
da je to
izvan mene.

Prije sna,
ti i ja